OK JE PREĆI NA AUTOMATIK
od nje imam tremu dlanovi se znoje
kako se ono zovem
kako se ono zovem
ona je bajkerka bez motora i kožne jakne
kad ona uđe u prostoriju
sve oči se zalijepe na nju kao muve
na extra strong traku za insekte.
mislim da se i mom momku sviđa.
ona je jedna od onih djevojaka koje su
nevinost gubile odozgo
zabijale golove dječacima kroz pišu
odjebale princa i smuvale aždaju
gacale preko blata do gležnjeva da dođu do duge
dok je mater za njima vikala
ne preko oranja sine isfleka novu haljinu.
nikad nije uzmicala ni pedlja kad baba zakolje
pijetla a on trči u krug par minuta bez glave
tako je dobila ožiljak na koljenu u obliku rogova
ta đavo djevojka
čini da se svi osjećamo suvišno
njoj ne treba niko da joj promijeni
sijalicu osigurač ulje u autu
otvori teglu ajvara
s mjenjačem se snalazi bolje
nego sa… neću sad da budem vulgarna.
ta kaktus djevojka
šta ona radi kad se umori od toga da bude sin?
da li se prospe po kuhinjskom podu
pa jeca slini da li kaže bože
hoće li iko zavoljeti kći u meni?
ne ona ona to ne radi
ona je snagator djevojka
kristijan golubović djevojka
o njoj se pričaju razne priče
kako je jednog izbola nožem jer ju je
ufatio za dupe bez pitanja
drugog išamarala jer joj je podvalio
pepsi umjesto kole
ta seksi brat djevojka
mislim da se i moj momak zaljubio u nju.
kad bi samo htjela da ga udomi
na jednu noć
pa da ima nešto lijepo i moje
da do zore u njoj ženu ljubi.
NE TREBAJU MI FANOVI, HOĆU SRODNE DUŠE
draga moja čitateljice
ili čitaoče
(ne pravim razliku
budućnost je androgina)
mnogi će pročitati ovu pjesmu
ali samo se tebi obraćam.
prepoznaćeš se
mada se nikad nismo upoznali
ili si me nekad na ulici pitao za vrijeme.
nije važno.
naše poznanstvo seže dublje i dalje.
pokušaj da se sjetiš.
ako ne ide
nema veze
ne mogu ni ja.
naše spone su toliko čvrste i opipljive
da nam pamćenje ne treba.
naši nožni prstići pamte.
žao mi je ako sam u trenutku
kada čitaš ovu pjesmu već mrtva.
vjeruj mi da sam strpljivo čekala
cijeli život samo tebe čekam
i ove pjesmice što pišem
nisu više nego poruke u boci
kojima teška srca zagađujem okean
u nadi da će se nasukati na tvoje ostrvo.
ne znam to objasniti.
ljudi žive i rade i dobijaju djecu
čini se da je za njih život
nešto sasvim drugo.
sa mnom nije tako.
kad sam bila mala
naučili su me da vežem pertle
brišem guzicu gledam u sat
a onda ih je sve smorilo
i kad je trebalo da me nauče
kako da budem srećna
otišli su da rade u polju
jer zemlja je nemilosrdna i nikog ne čeka.
sad besprijekorno brišem dupe
ponekad permutujem brojeve na satu
pertle nikad nisam naučila pravilno vezati
nego ih vežem na svoj smiješni način
ali postoji kašika pa se obično njom obuvam
da mi se ne smiju kad vide šta ne znam
a ne znam više i gore od toga
snalazim se šta ću
samo nikako da naučim da budem srećna
neće pa neće
kad bi samo za sreću smislili
kakvu kašiku.
dok se to ne smisli
ja pišem ovu pjesmu i pozivam te
da se u nju naseliš
ne moraš ni da plaćaš kiriju
samo želim da si blizu.
znam da sam oduvijek htjela
da se naselim u neku skromnu pjesmu
da ne moram više da živim
u ovoj kući u ovom selu na ovoj planeti.
i pjesmu namjerno produžavam
da bude komotna
da niko drugi ne poželi da se u nju naseli
osim tebe
jer svi mrze duge pjesme nemaju živaca
ali ja znam da će se tebi dopasti
zato što si moja srodna duša
i jedino se ti nećeš nasmijati zato što sam
upravo napisala srodna duša
jer nisi cinično malo govno kao mnogi
i ti mene tražiš
možda upravo praviš neku
finu sliku film skulpturu cajku
da se u njoj skrasim da budem blizu
da njome kažeš da me voliš
kao što ja tebe volim
više od gustog soka od jagode sa šlagom.
piši mi adresa
ramići bb 78215 dragočaj banja luka
ako se preselim
pazi da ne odeš u spam
ili me prosto zaustavi na ulici
prepoznaćeš me lako
obično sam jedini vanzemaljac u svom gradu
ponekad vozim skejt i nisam loša
ali ću se najstrašnije izblamirati
samo za tvoje oči
kud ćeš veću izjavu ljubavi od blamčine
postajem nestrpljiva
jako želim da te upoznam
imam spisak stvari koje bismo
mogle raditi zajedno
bićemo najbolji drugari zauvijek
možda napravimo kućicu na drvetu
u nju uselimo uvedemo internet
bez vode i kanalizacije ćemo da preživimo
gdje si baš se radujem nemoj da kasniš
gdje si gdje si čekam te
KAO JUGOSLAVIJA BEZ TITA
ovo sam dok ti govorim
ne možemo biti zajedno
a jedino se pored tebe osjećam živom
ovo sam ja zbunjena i razapeta
između ljubavi i zaljubljenosti
ja tvoja srodna duša
koja je zakasnila na dejt
i sad je sve pogrešno
neko je već zauzeo moje mjesto
za tvojim stolom mene su stavili
da sjedim sa prostodušnom poslugom
pored smrdljivog wc-a kao podsjetnik
da sve što prođe kroz čovjeka
mora jednom postati sranje
volim te
ne volim te
ne znam šta ljubav znači
sebična sam lažem
drogiram se tvojim pogledom
želim umrijeti umrijeti umrijeti
ne mogu živjeti u svijetu gdje moram
biti samoživa i okrutna
da bih se mogla nazvati
lažem ponovo
ne želim
umrijeti želim suprotno
ja sam već mrtva
molim poljubi me
ne prilazi mi onda ću morati da se mrzim
do kraja života ja sam zauzeta žena
nosim prsten na lijevoj ruci
to nešto znači nisam kriva
što mi se od tebe dlanovi znoje
a tad prstenje sklizne
ne znam šta da radim
zapravo znam
samo neću
treba te odgurnuti oslijepiti
da me ne gutaš pogledom
ne bacaš sihire
da ne zaboravljam ime
svaki put kad mi se osmjehneš
nonšalantno kažeš šta ima novo
hoćeš da znaš
svaku noć mi se omakne
u snu izgovorim tvoje ime
dok se moj čovjek pravi da spava
ujutru ne znam kako da objasnim
mokre gaćice pa se zaključavam
satima u kupatilo
sa porodičnim pakovanjem sladoleda
koji jedem onako pomiješan sa suzama
ne mogu više da slušam radio
svaka pjesma koju puštaju je o nama
da ne povjeruješ koliko ima
ljubavnih pjesama a tako malo ljubavi
inače sve pet
molim nemoj ništa da kažeš
znam reći ćeš pravu stvar
uvijek kažeš pravu stvar
i to me nervira
jer sada moram postati dostojna
ne smijem biti sebična i lažljiva
moram se boriti za ljubav
uprkos zaljubljenosti koja razara
mekoći tvojih prstiju
usprkos svemu što se desilo
samo u mojoj glavi
ovo sam dok pokušavam
biti plemenita i jaka
kao što si ti
ne ide mi baš
raspadam se
kao jugoslavija devedes’ prve
ali osvetiću se za sve obećavam
u paralelnom univerzumu
ljubiću te do smrti
Vladana Perlić
Iz zbirke Isus među dojkama, LOM, 2020.
Vladana Perlić (1995, Banja Luka) diplomirana je profesorica francuskog jezika i književnosti. Objavila je zbirku poezije Kucanje na vrata kule (2020), za koju je dobila nagradu “Novica Tadić”. Dobitnica nagrade Ratkovićeve večeri poezije 2020. Bila je finalistkinja konkursa Trećeg Trga 2020 i SKC-a iz Kragujevca 2020, dobila drugu nagradu na konkursu Slovo Gorčina u Stocu za 2018. i 2020. godinu i treću nagradu za drugu pjesničku zbirku konkursa Carpe Diem 2020. Poezija joj je prevođena na francuski, njemački, engleski, mađarski, poljski i hindi.
