Ralo
Sleđena flandrijska ravnica
zasuta je novim sjemenom
kroz okno vagona ptice
jata vrana ostaci stare pruge
u meni klija klasje nakon žetve
niču snopovi u dlanovima
široko je tijelo polje
da ga ruke mogu obrati
oduvijek sam htio ručni sat
s ralom mjesto kazaljki
vrijeme je zemlja kojoj treba plug
na prstima računam
do nove žetve i divljanja
negdje u dlanu drhti zec
osluškuje buku mašina
strah je ono što nas spaja
Save the tiger
Pazim da se ne posiječem
okrhnut je rub njene duše
pijem Ginis
U malom tijelu mala oštrica
pravi joj kratke rezove na plavom džemperu
Smještena je pod sedmo rebro
nikad nije zacijelilo do kraja
Sječivo struže raspukli kalcij
rezbari kanal da pusti Ganges napolje
Ako se primaknem
potopit će pub i pronijeti
leševe njenih prošlih života
Napolju je minus dva
pitam je koliko je preostalo tigrova u Bengalu
Dharma ne vjeruje muškarcima
čuva za sebe broj Panthera tigris tigris
I sama jednom progonjena u hajci
zna prepoznati oči lovca
Varvari će uvijek navirati
velika mačka će nestati
– Save the tiger!
Pub je sasušeno korito rijeke
nužno mi treba zagrljaj
Izdiše rum iz čaja
prorez na džemperu raste
Na uho joj šapćem
pokrij me vijencima
i spali na splavu od cvijeća
Petak
sjesti među ljude bez vađenja utrobe
ritual je zapadne civilizacije
noć se ljulja u širokoj čaši
raste nada mnom kao otključana pjesma
smrt dugačke pauze
gdje se ništa nije ukopalo u zemlju
zaustavljen šestim pivom
za šankom postajem bojište
gdje abdicira pregažena kraljevina
tip govori kako leti na Tajland
da ubere djevicu dvije
dozivati rogom kraj svijeta
sasvim je razuman čin pijanstva
Srđan Gavrilović rođen je u Mostaru 1991. Završio je srednju školu likovnih umjetnosti Gabrijel Jurkić u Mostaru. Studirao je Bosanski jezik i književnost, Komunikologiju, sve bezuspješno. Objavio je zbirku priča Ljetne himne 2015 godine. Jedan je od osnivača i glavnih urednika portala Strane, online časopisa za regionalnu književnost i kulturu. Trenutno živi i studira u Belgiji.
