Uglavnom promatram ljude na Fejsu. Pišu o stvarima o kojima znaju malo, hvale se onima o kojima znaju još manje, misle da su zgodni, zabavni, promišljeni, inteligentni.
Bivši premijer spustio je dasku WC školjke, popeo se na poklopac, prislonio lice uza zid i naćulio uši: vertikala kanalizacije prenosi zvuk kroz katove. Svake večeri sluša desetke glasova koji, utišani govnavim cijevima, u svojim kupaonicama pričaju o velikoj aferi, o raspadu koalicije, o padu prvog čovjeka države… Sluša ih, pa svako toliko u cijev vikne: “Nije istina! To nije istina”, tako da i oni čuju njega.
Lisabon.
Sjaj noćnih klubova i konferencija koja traje već tjedan dana. Ovladava jezikom, bolje razumije i njemački i francuski, sporazumijeva se tečno, nesmetano.
Putovanje u Berlinu započelo je Panonskim jezerom u Tuzli. Nešto je u tom zraku, pa čak i kad je težak kao črna mati zemla, ljudi daju neki prijatan povjetarac. Prijatan, kao i svi drugi jugoslavenski izrazi, mora da je nastao u Tuzli. Svratila bih u Tuzlu, ali to radim sve rjeđe. Što je to što tjera čovjeka da prorijedi sve što voli?.. Ili u krajnjoj liniji ne voli, nego mu treba?
Sledeća