Ljeto ga je uvijek podsjećalo na pustoš.
Drugo sunce
Ništa se nije moglo spasiti, niti sam to željela. Ostavila sam Rotterdam iza sebe – Beru, Elise, noćne partye. Vratila sam se u Split pod izlikom neodgodivih obaveza. U staru sobu po čijim su zidovima ostali zalijepljeni posteri na životinje i naljepnice s citatima iz najdražih knjiga. U krevet za jednu osobu. U sparno ljeto među previše pijanih turista koji nakratko sakriju konzervu i primitivizam, preokrenu grad na drugu stranu lošega. U pripreme za sestrino vjenčanje koje se treba održati za tri tjedna.
Opet gledam u mobitel, iako sam izašao i neću se vratiti barem dva sata tako da ionako ne mogu ništa raditi. Obukao sam staru zelenu hudicu i donji dio trenirke prije nego su stigli opet nazvati. Gotovo sam izletio kroz ulazna vrata zgrade.
Sledeća