San na suncu
za prvo zajedničko
odabrali smo putovanje
prugom koja drobi vrijeme
odmicanje od šumovitih pejzaža
truckanje naših lakovjernih tijela
ishodišna točka
i zavist pružnih radnika
naša soba u hostelu
gdje pretežno gravitiramo
krevetu i plafonu
zagrljaji nam se protežu
u neuhvatljivu mladost
propuštanje obroka
vrtoglavo lovljenje daha
budniji nego ikad dosad
u nama se otvaraju vrtovi
kad postane suviše
skrivamo se iza velikih naočala
gubimo u tijelima turista
hranimo apetit za postmodernom
oboje imamo naviku
dodirivati eksponate
povijest grada po mjeri je
naših dlanova
kao ustrajno osvajanje kože
velike istine uvijek
izgovaraju maleni glasovi
u sveučilišnoj knjižnici
očekujemo da nam nevidljivo
stavi ruku na rame
ne shvaćajući da se ono
već uselilo u nas
pretvaramo se nakratko
u petera falka s cigaretom i skicirkom
je li melankolija bolest – pitamo se
naglas izgovaramo compañero i
umjesto pobunjenog wendersova anđela
prizivamo mladog turčina
maše nam s kioska
kebab yaprak sarma
noć se sliježe
ružičasta poput lubenice
sjedamo u bar nasuprot hostela
white russian prvi drugi peti
polako zaboravljamo
sve što je prethodilo
iznova sastavljamo vrijeme
te berlinske nove godine
vidim samo obrušavanje
uličnog osvjetljenja
na tvoje lice
dok iscrtavamo mapu
zajedničke budućnosti
treperave
i ustrajne
kao
san na suncu
Sretni ljudi
iz čiste ljubavi
jedno su drugom ljudožderi
mjesečari u praznom hodu
prenaseljene kuće lišene sujete
sigurna mjesta za odbjeglo vrijeme
dva otoka što se drže peteljkama
svijetle kao lanterne
u njima miruje jutarnje more
Jugoplastika
prijedor travnik
boka kotorska
pula zadnja pružna stanica
u ladici regala
turistička knjižica
dobrodošli na ohrid
i pozdrav s bleda
između korica umetnuta fotografija
s bračnog putovanja
svibnja šezdeset i šeste
na stablima bubre pupoljci
radoznali su i začuđeni svijetom
u rukama drže kofere
marke jugoplastika
njena je kosa zategnuta u punđu
kaput šivan po mjeri u zagrebu
suknja centimetar iznad koljena
na nogama balerinke
ističu vitke listove
on svježe obrijan u odijelu
tek otvorene robne kuće beograd
rukom drži njenu
kao rijetku dragocjenost
izgleda kao da je
tren prije toga pjevušio
ne me quitte pas
oboje u bijelom
nasmijani uspravni
zagledani u budućnost
majka na sliku
odmahuje rukom
romantiziraš svoje roditelje
koliko sam puta
pakirala raspakiravala
ostvarujući pravo
na male pobune
razapeta između kolodvora
baš kao i ti sad
sva ta ljubav
gusta kao makija
u koferima
made in yugoslavia
Snježana Vračar Mihelač (rođena u Puli) pjesnikinja je, publicistkinja i prevoditeljica, aktivna u slovenskom i postjugoslavenskom prostoru. Objavljuje u časopisima, na portalima te u antologijama i zbornicima. Njezin rukopis Kad zatvorim oči vidim modro pobijedio je na
natječaju Društva za afirmaciju kulture Presing (Srbija) za najbolju pjesničku zbirku te je krajem 2022. objavljen kao knjiga. Srce na baterije (uži izbor književne nagrade Jovan Popović 2024. u organizaciji izdavačke kuće Partizanska knjiga za rukopis i posebna pohvala žirija nagrade
Drago Gervais u Rijeci, 2023.) izašao je pri izdavaču Hrvatsko društvo pisaca krajem 2025 godine. S rukopisom San na suncu pobijedila je na 4. natječaju izdavačke kuće Raštan, gdje će biti objavljen 2026. godine. U koautorstvu s Ninom Kordič potpisuje i dvojezični eksperimentalni pjesnički projekt Mrtve matere žive majke / Umbilical Cord (2026). Njezine
su pjesme prevedene na više jezika. Živi i stvara u Ljubljani.
https://snjezanavracar.com/
