daleko ispod svijeta
san savinut u sjenama
divlja u hadu boga grlatoga
galebovi raznose vatru
na mlakim rebrima
moje ruke pored fontane
pridržavaju noge
iz mene ispadaju metali
u meni cvjetaju božanstva
po meni plivaju tajne
misli
godine
ja nijem promatram ranjene dane
sklupčan ispod voda srebrnih
![](https://astronaut.ba/wp-content/uploads/2020/01/floral-design-astronaut-2.png)
ustoličenje
na vrhu vidljivosti
tvoja slika obješena
razgrađuje čovječanstvo
nama mnogo treba za malo
tebe, sebe
ranjavamo naslikani po neplohama
zamiješani u boja eksploziji
paralizi pokreta
kada oslikavamo živote
neoekspresionističke
nikada dovršene
i nikad pune tebe
naslikat ću svijet bez pokreta
bez ruku objesit ću riječi
![](https://astronaut.ba/wp-content/uploads/2020/01/floral-design-astronaut-2.png)
prolaženje
preživjeli smo nesretno
srećom
obilježili smo zemlju olovom
nas glasovi progone iz mozga daljine
dozivaju u novoživota prostore
zapadanje zvijezda posrnulih
teško se uspraviti
i bistro pogledati u sunce
nakloniti se bogu
pogotovo sebi
atomima koji žude sparivanje
kristoliko i svjetoliko
nas čekaju daleke vode
i energije potencijalno eksplozivne
Vladimir Tomaš