Testament (nonpejpr)
Nisam Junona,
nisam krv pustila da bih
ti dala običnog Marsa
Ne odmahujem nijemo na
zveckanje oružja
i huškaše rata
Nisam proklijala da bih ti
iznjedrila
zaštitnika stoke
Glupo od mene
što pomislim da si bio
Jupiter
Nezrelo što pomislim
da je svaki naredni
moj lučonoša
Iz moje utrobe uz krik
izašao je čitav jedan
Svemir
A ti me plašiš
sa lažnim ovozemaljskim
bogovima
Nikad nisam imala morsku ljubav
Znaš, nikad nisam
imala
morsku ljubav
Možda zato što sam
odrasla na moru
pa onda to zovem
domaća ljubav
kod nas na moru sve je
domaće
Nikad nisam okusila
takvo ljeto
takvu sreću
takav jad
Usiljena romantika
Napamet naučeni
sladunjavi stihovi
isforsirano gledanje
zvijezda i traženje
malog medvjeda
pripit zadah
To sve pomno
raspoređeno
na 10 dana
kao lijek
Sa svim nuspojavama
koje nakon toga dolaze
Suze zadnjeg dana
Kad su svi stihovi
izlizani,
Mali medvjed
izblijedio
Kulisa čeka smjenu
gostiju
A more se nije pjenilo
I ja se nisam zaljubila
Zašto lutaš?
Zašto si nemirna?
Šta te čupa iz korena?
Pitaš me glasom
Spasitelja
Pokazujem ti rukom na most i na Dunav
Vidiš tu, tu je bio moj prvi poljubac
Tu ispod mog mosta
Moje usne
moj poljubac
Kad prođeš kroz Krug
U Fruškogorskoj
bile su čitane Najlepše
nenapisane pesme
nastajala je Petrovićeva
Kuća na dve vode
koja mi je proročanski odredila
put
Kad jednom tkivo odvojiš
od daha i uzdaha
hirurški precizno,
kad odeš prvi put
i to iz Novog Sada
Svaki naredni odlazak samo je
recka
Samo je stanica i šuškav glas gospođe koja poželi
dobrodošlicu i ugodan boravak
Svaki sledeći je samo mehaničko spremanje torbe
Skoro erotsko gledanje krajolika kroz prozor
I napaljeno gledanje u šine
Ne lutam
Nisam nemirna
Ne čupam se iz korena
Ja sam samo jednom otišla
Sad je svaki naredni odlazak samo skica i priprema
za povratak
Marija Petranović Šerifović
