ODA LJETU
U dolini Pirinejskog poluotoka,
kroz vodopade s divljim duhom
i velikim srcem,
stojimo na ivicama klisura
i glasno tražimo da nam život
želje ispuni.
Posmatramo orlove
kako kruže nebesima
i bodre svoj plijen.
Mi kao i oni
spremni da čitav svijet progutamo.
Stojimo iznad rijeke zvane Tajo,
crno-plavi Tajo,
crn kao dubina tvojih zjenica.
Ko jednom u njima zapliva,
nikada više ne ispliva.
Izgubljen tamo,
u vječnom nemiru,
počiva.
Izgubljen kao Alisa,
kao leptir u oluji,
planine svojim prsima guramo,
bahato šutamo kamenje.
Uvijeni smo u želju i ljutnju
i ti i ja
takvi smo utisnuti u memoriji
jednog starog čovjeka.
PROSTOR IZMEĐU
Izmedju mog i tvog mišljenja
postoji tišina.
Mračna i gorka.
Ona je crna kao noć,
i mučna kao napuštanje.
Ne ostavljajmo
jedno drugo.
Ja trebam majku,
ti trebaš manje gorak život.
Između mog i tvog mišljenja
postoji tišina,
koja vrišti.
Neće da ušuti.
Ponekad mi ne dopušta da spavam.
Ponekad me mori.
Ponekad sanjam.
Sanjam da se smijemo,
da pijemo kafu,
da jedemo rahat-lokum,
I da učimo jedno drugo kako biti
dobra majka sinu i dobar sin majci.
I sve to sanjam.
ČAROBNJAK
Zima je
vani i unutra
Zima je
Februar je
i moja torba zapinje
za snijeg
Vihori vjetar
južno niz ulicu
a ja idem sjeverno
tamo gdje je hladnije
puše kroz slojeve odjeće
kristali se lijepe na jetru
na mekana pluća
i na srce
dok svi idu prema jugu
ja idem na sjever
tako između njih
između hiljadu ljudi
koji idu svojim putem
stojim ja
sa zamrznutim organima
ukočen u vremenu
nasred ulice sjeverno od sreće
nagnut prema naprijed
sa torbom u ruci
vučem um i srce ka životu
prekrivenom bjelinom
prkosim
kao kamen
zakonima prirode
i topim običaje
Bahr Srebrenica