Zatvaranje
Došla sam da se suočim
sa izlomljenim
unutarnjim ogledalom.
Putnik druge klase,
stajala sam u drevnom hodniku,
iščekujući mir i toplinu.
Parče nežnosti
sačuvah od sebe
i ljudi iz neprosvetljenih gradova.
Poželela sam
snegove planina.
I da zaplačem.
Za klavirom,
sa šiškama do obrva,
gledala je,
dečak, naslonjen na vrata,
zažmurio je.
Nečijom nepažnjom
više nikada.
![](http://astronaut.ba/wp-content/uploads/2019/12/Dragan-Lopusina-1.jpg)
Između dve uzbune
Život između dve uzbune,
pamtiću, kao jutarnji uzdah.
Noći, istančane čulima, drhtajima ruku.
Tada ulazim u prorede romana
i ležim po policama biblioteke.
Prašina sam, nagomilana.
Kao umivanje hladnom vodom
trgne me istina,
cveće kraj puteva, železničkih pruga
i tišina što odnosi živote
na druge planete.
![](http://astronaut.ba/wp-content/uploads/2019/12/Dragan-Lopusina-2.jpg)
Istraživač grada
Budite se, umivate i brijete,
skupljate akta,
ulazite u kancelariju,
pijete kafu.
Smisao čine
telefon, razgovori
i novine.
Sa saradnicima: na odstojanju,
osmeh namešten jutros
pred ogledalom.
Umesto da sanjarite
vi samo pokrijete daleka mora rukama,
zamislite snegove,
Alpe, Krpate
i popijete kafu.
Jovana Svirac
Iz zbirke pjesama “Oblikovanje Tišine”, Udruženje književnika i književnih prevodilaca Pančeva, 2003.
Odabrao: Mehmed Begić
DRAGAN LOPUSINA PHOTOGRAPHY © SVA PRAVA ZADRŽANA