Kažeš mi da želiš nešto autentično
Kažeš mi da želiš
Nešto autentično
Ipak, kada ti prizovem
Priče iz davnina
Ne sviđaju ti se
Mnogo su ti draže
Stranice dnevnih novina
Portali i žuta štampa
I sva ona sranja
Koja se redovito vrte
Na nacionalnoj televiziji
Veliki put za nigdje
Znam sve, reći ću ti točno kako će to ići:
Prvo će se čuti škripa guma
Zatim će se upaliti neka crvena lampica
A onda će zvijezde prestati surađivati
Baš poput loše održavanog motora
U koji je netko ulio krivo ulje
Zatim ćeš ga ostaviti negdje uz cestu
– a to čak neće biti ni u Arizoni –
S kanisterom u ruci
I praznim kilometrima ispred sebe
Ponijet ćeš karoseriju u očima
I otići potražiti benzinsku pumpu
Ali nijedna neće točiti ono što vama treba
U sumrak će već biti kasno
Pretvorit ćeš se u antikvitet
U zoru će biti još kasnije
Postat ćeš starudija spremna
Za odstrel na smetlištu
Ipak, on uvijek kaže: “Dođi,
Idemo se provozati po kvartu
I zabljesnuti farovima.”
Ponavlja se to serijski (Trenutak prije nego što Leonard obavijesti upravu)
na samom kraju povijesti
opet se širom
otvaraju vrata
crnih limuzina
iz kojih ispadaju
koktel-djevojke
i SS monstrumi
ravno u ruke
glamurozne gomile
koja se upravo sprema
protjerati zadnja svjetla
s glavne ulice
ipak, nova je godina
i svi se dovoljno
dobro zabavljaju
da bi razbijali glavu
takvim detaljima
točno u ponoć
nebo će opet podsjećati
na jeftinu bombonijeru
iz holivudskih filmova
a zatim ćemo još dugo
tapkati u mraku
tupi sve do proljeća
Zagreb u svjetlu velegrada
Plava večer pada
Na brodove od stakla
Električni mornari
Podižu žute jarbole
Zatim dugo plove
Između papirnatih zgrada
Duboko u kolaž grada
Sve dok ih jutro ne prevrne
Kristian Komorčec rođen je 21.7.1992. godine u Zagrebu gdje trenutačno studira komparativnu književnost na Filozofskom Fakultetu. Osim pisanjem i prevođenjem povremeno se bavi i filmom.
