Tjedan
pošumljavao sam te zaboravom, glas po glas
donosio ti rječnik motike.
Pošumljavao sam te vatrom,
učio kako se kamen pretvara u mekan,
kako bol kojoj nas dodaš može postati
pokret zgloba kojim se obris
prinosi svjetlu
postaje smrt sjene. Pošumljavao sam te
strpljenjem kvasa,
pupanjem smokve, neumornim rukama majke.
*
Rekla si nježnost je nož,
u ruke mi spustila jutro.
![](http://astronaut.ba/wp-content/uploads/2020/01/brlek-02.jpg)
Slobodan dan
Čistio sam mrvice kruha sa stola
prao suđe iznosio smeće
meo pod
veš izlagao suncu, sebe vodi tebe srcu
čitao recepte
gulio krumpir izbijao zube
samome sebi
govorio s vremenom
s vremenom i ništa se nije dogodilo
i dalje ne znam što je donijelo više smrti
pojedinac ili kolektiv
i je li moguće zaista voljeti
bez tog znanja.
![](http://astronaut.ba/wp-content/uploads/2020/01/brlek-03.jpg)
Okretanje istoku
Htio sam otploviti, pronaći brata reći
pokucaj i čut ćeš u meni divlje i nijemo meso noći
kako raste poput plime. Reci mi
kako se ruše zidovi, kako se potom pravi kontinet
obitelj, kako se baca trica, kako se fućka
u gradu koji ti osvaja pluća poput raka.
Kako napokon fermentirati a ne reći glupost.
Alen Brlek
Iz zbirke Sang, HDP, 2019.