OSMAN¹
U selu ga zovu Labud,
kao veliku bijelu pticu.
Reče mi:
“Napiši mi pjesmu.”
Voljela bih da zna,
kako je teško slike pretvarati u riječi,
riječima slikati bol
upola srazmjernu onoj,
na koži, njegovoj.
Pjesma bi trebala opisati
hirurški zahvat slijepog crijeva,
u kojeme mu je UNPROFOR izvadio,
i crijeva, i bubreg,
devedest četvrte.
Otišao u rat,
u zavojima,
misleći da će njegovi bubrezi
biti hladniji od šuma.
Kad se rat završio,
snimak je naslikao
samo postojanje jednog,
u njegovoj utrobi.
“Advokat traži dvije hiljade maraka,
a doktor onaj,
našao sam ga,
kaže: nemoj, mogu me zatvoriti, bez posla mogu…”
Tako bi trebala završiti pjesma.
Mogu ga zatvoriti,
bez posla ostati,
mogu ga zatvoriti…
A ne smijem ga pitati,
o čemu misli,
dok je spušten na hladnu zemlju,
i doziva ovce da se vrate,
dok gleda u mrko nebo
i čuva žito
od krmka,
misli li,
zemlja je hladna,
šta ako,
šta ako,
stane?
¹ Velika bijela ptica.
![](http://astronaut.ba/wp-content/uploads/2020/01/floral-design-astronaut-2.png)
2020.
Slušaš glas sa televizije,
spremaš se za poslovnu večeru
ne možeš obući te poderane pantalone.
Čuješ
postigli su dogovor
o prekidu vatre u Siriju.
Milioni i milioni života zavise o dva čovjeka
ili od njihovog raspoloženja
ili od boje njihove kravate.
Stavljaš crveni karmin,
rado bi ga razmazala po cijelome licu
i vrištala.
Skidaš pantalone,
navlačiš hulahopke
i suknju crnu,
ispod koljena.
Vanredne vijesti
dvoje ljudi poginulo u saobraćajnoj nesreći.
Stežu te čarape,
ta suknja.
Osjećaš jačinu gume u grlu
koja ti kaže da je bol
prouzrokovala nemogućnost
da izađeš iz sebe.
U glavi ti odzvanjaju riječ:
“Razmatraćemo o metodama
vraćanja duhovnog mira
ljudima koji su preživjeli rat
i silovanja.”
Tražiš Borhesa,
“više bih se na vrtešci okretao
…ali imam 85 godina i znam da umirem…”
Ne znaš šta ćeš sa svoga mira
koji ti steže svaki mišić.
Neoslobođena ti,
trebaš razmotriti metodu
da kažeš ljudima
kako je spas u oslobođenju sebe.
A rado bi,
skinila sve sa sebe,
raščupana i blijeda
vrištala
da sinoć nisi spavala,
ni prije dvije noći,
ni prije četiri,
da nevidljive sile stežu tvoje tijelo
i da ne možeš ni sebi pomoći.
![](http://astronaut.ba/wp-content/uploads/2020/01/floral-design-astronaut-2.png)
MOSTOVI
Umjetnost je naučiti plakati,
uz kišu.
Njene boli ni mostovi
ne premoštavaju.
Plakati,
uz kišu.
Sa šest,
uz nju je piškila
dok se sjećala ruku
sedamdeset godišnjaka
u svojim gaćama.
Piškila,
prvi put,
kao odrasla žena,
odlučivši da će tu zakopati
igračke.
Zakopati,
daleko od svih očiju.
Ruke je prepustila vodama.
Koje s kišom samo dolaze.
Sretna žena.
Umjetnost je naučiti
plakati uz kišu.