Prijava za posao
Pitanje:
Koje su vam jake strane?
mogu preplivati ovaj zaljev
s valova sići nova na drugoj strani
ne smetaju mi ni stijene ni alge.
mogu savršeno mirno čekati, slušati dva galeba
kako jedan drugome opisuju ocean
mogu reći: ovo mi je i više nego dovoljno.
razlikovati ovo kamenje od drugog,
zadržati tu nauku samo za sebe.
sanjam karte,
mjesta na kojima nikad nisam bila
oprostite, što ste ono pitali?
držim u svakom slučaju pretešku neravnotežu
svađam se sa sumporom na Stromboliju
osvajam Etnu
kako su joj izgledali krateri više ne znam.
samo se ja znam uvlačiti u reliktnu tvrđavu
vidite? svaka je ljuska oko
svako jučer kamen
koji tone
sigurno, sigurno: mjesečarka drugdje
u imenu ima sunce.
od nje učim plivati sa strujom
Odgovor: Hvala na interesu za suradnju!
Tekst je zabavan i dobro napisan, ali
inspirirano pjesmom Dilek Mayatürk „Vorstellungsgespräch“ („Razgovor za posao“)
Opsin
nemaš pojma
koliko je teško vrebati.
dokle ti pogled šeće
sva su zviježđa prozori, neodlučni
čak i zadnji dan na obali
ništa na tvom licu
ne govori moje ime.
povraćena sama sebi
učim kamenje poskakivati vodom
u trokutu oka odjednom je
zeleno: i zove
na sastanak u žuboru
u mraku se obale pojavljuješ
kraj mene. svjetlo ti vadi
crtice iz kose
sve slojeve vode
ne uspijevam strpati u jednu riječ
pogrešno nabrajam slogove u čežnji
ali ipak je sve tu
samo sklupčano,
maksimalno gusta sekunda
zaljev je žarište naše leće
s mjeseca curi boja
gdje nema žutog
frcaju iskre
zastrašujući potencijal
kože
rane su nam lijepe
lomovi ritmični
a more je na sigurnom
u ovaj se događajni obzor
želimo ulegnuti
kao brod u luku
noć se razlijeće
pod težinom
našeg konjunktiva
vrijeme, okreni se,
na svakom se koraku izgubiš
Selki
tvoje hitanje
topot je valova
uvijek s njima
nikad protiv.
tvoja je koža
trenje dlana i plohe
počela i paperja
podliježu tebi.
tvoje zeleno nebo
pod krilom soli
ponor je očiju
kojem ne mogu umaći.
ti, tvoja pepeljavost
moj je nemir
klupka tvojih predstava
vode me
da čujem kako glasom dozivanja
s vjetrovima
falsetom pušeš čežnju
ostaje mi još samo
da se divim
tvom teatru udica.
a sada ti i kako izranjaš:
kriška mojeg dušnika
tvoja je pojava
čisti preobražaj.
tvoja otpadna toplina
moj toplinski val
kako da se samo
izvučem iz tvoje oprave od pjene?
virovi tvojih ramena već su
na mojoj
sljepoočnici
i plaža moje svijesti
naslonjena na tvoje
kružnice kuka:
prasak iz dubine
veže me pečatom.
sasvim si sigurno
stara saga
ne uspijevam
te
prepričati
Olja Alvir
Sa njemačkoga prevela Jelena Benčić
