Dijete. Mačka. Rezervni par cipela jer nije ti prvi put. Flašu vode i lična dokumenta. Pare ušivene u pernati jastuk, i jastuk, da njime ugušiš sjećanje na sve što ne možeš sa sobom ponijeti: razglednice sa frižidera, omiljene košulje, priglavke koje je isplela mama, bakin milje, trice gurnute u prvu ladicu komode koje ti nikad nisu trebale, a sada ti se čine neizostavne, nepomični namještaj svikao na tvoje kretnje. Čekaće te, kao i ranije kada si odlazila na put. Pisma, strane valute u plastičnoj kesici u kutiji ispod kreveta. Nemaš vremena oprostiti se od biljaka, objasniti da ih ne napuštaš svojevoljno. Nema veze što obične su to stvari, predmeti sakupljeni navalom godina, sve u ovom trenutku ima srce, sve je osjetljivo i krhko kao tvoj jedan jedini život kojeg iznosiš, zajedno sa ćebetom, za noć, kad zahladni. I zavoje ponesi. Nož skakavac. I još nešto beskorisno, bez čega se ne može. Iz knjige istrgnut list. Ključeve.
Selma Asotić
