Kad me pitaš kako možeš pomoći
Sjetim se leptira žutih krila
Koji je s pogrešne strane nevidljivosti
Umjesto slobode našao samo
Svoju smrt.
Kao onaj šišmiš
Koji je kuhinjom kao šestarom
Opisivao koncentrične kružnice
Dok ga mačka nije pretvorila u točku.
Ja nisam toliko milosrdna.
Dok cirkuliram oko same sebe
Misli intruziraju
Kao da nisu gosti već domaćini.
Tvoj uzdah je otežana deka
Pokrivam tobom svoj nemir
I prisjećam se vlastitih stopala.
Jednom ću postati prava djevojka
Stvarnija od Pinocchija
Navući ću staklenu cipelu
i krvariti kao slavuj.
Ne moraš svemu pronaći rješenje, kažem
Ali ti ne odustaješ
I zbog tog te volim
Moj tvrdoglavi leptiru.
Razlika između tebe i mene
Prepričavam te kao san
Sukljaš iz mene, proljetni izvor
Hodao si po zraku
Ronio ledom
I volio mene.
Dalje se ne sjećam
Tad sam umrla
Ili se probudila,
Sasvim svejedno.
Uvijek sve pokvariš,
rekao si.
Medenjak
Rastopit ću kvasac u mlakom mlijeku
Iz njega će izrasti čovjek
Premazat ću ga svim mastima
I pojesti za doručak.
U mojoj utrobi, on će se
Razložiti na primarne dijelove
Dati mi žgaravicu
Dokazati da je i dalje
Ono što je oduvijek bio.
Cirkadijska disritmija
On je počeo sve kasnije lijegati
Ona je počela sve ranije ustajati
Tek što bi on usnuo
Ona bi navlačila tenisice
i utrkivala se s vremenom.
Jedno drugome bili su za petama
Uvijek nadohvat, nikad na-uhvat
Teško je razgovarati s onim
Koji spava kad si ti budan.
Jednog jutra, izašla je trčati
i nikad se nije vratila.
On je večer prije čekao zoru i kažu
Da i dan danas spava.
Sara Kopeczky Bajić
Iz neobjavljene zbirke pjesama „Kamen, školjka, papir“
