PRVO LICE JEDNINE
Na suđenju Milanu i Sredoju Lukiću
sastavila je ljeto 1992.
buktinju na Bikavcu
koja je žive ljude sažela sa zidovima
Mehe Aljića
a sve njih
u ovaj iskaz
dan na francuskom
još je rekla da je otišla u komandu
zamolila da je strijeljaju
ali baš u vrijeme vojničke razbibrige
Uvijek korak iza vatre
u opožarenim dijelovima
svakog jutra pronađe novu domovinu
Još uvijek sam živa
život je lijep
želim živjeti punim životom
rekla je Zehra Turjačanin
MARIJA C
Predugo je izložena jugu,
njegovom nazubljenom pejzažu
Na spoju zaraćenih kostiju
probija joj korijen
tanak, živčan
i ponekad je ometa u hodu
kao nekad pertla.
Nije nikako nikada nigdje nikome
rekla da je rođena
za gledanje ravno u oči
Iz svake je progutane riječi
okoštala jedna suspreg-knedla
Njeno sito jato
rešeta kamenu prašinu
ušparanu
šmirglanjem hrđe sa kapija
kuća zazidanih prozora,
ali ljepota je bitna
dapače presudnog je značaja
za pleća izrasla iz otimanja buri
i bunare podivljale od ustajalosti
OVAJ MRAK
ovaj je mrak ulazio na mala vrata
tanjio simetriju na krajevima
potkivao miševe snagom onih
koji nemaju što izgubiti
u drugom razredu potpalublja
zatirao zlatni sat
jesmo li kožu dali samo da
ne izgubimo obalu iz vida
u javnom wcu
pronađeno je tijelo
bez vidljivih ozljeda
bez života koji je odabrao progonstvo
u staroj napuklini na cijevima
koju čak i voda ne primjećuje
jesmo li uopće voljeli
prerano su slavili
mlađi jurišnici
opijeni umnoženom snagom
potkoljenica
spram onog koji je pao
na vreme da vidi posestrimstvo kukaca
jesmo li uopće ušli u oganj koji nas je spalio
stvari padaju presporo
zbog gubitka na brzini
navlače carev gnjev
konj je najljepša žena
dijete je utabana staza
mladosti ne gledaju u zube
jesmo li se pozdravili
Aneta Vladimirov
