Anđelka
dala sam otkaz, sad živim u ikei
ležerno selim iz sobe u sobu
gledam život na vagi
dok jedem švedske mesne okruglice
čistačica ne da da držim noge na stolu
govorim joj, anđelka, iako se ne zove
anđelka, morala sam ubaciti stereotip
u pjesmu da opravdam sljedeći erotski trenutak
i da ti kažem, anđelka, dok brišeš ekrane
mojih brojnih tv prijemnika, jedina erotska pjesma
koju sam poželjela napisati bila je o ženi
o njezinim bradavicama iz susjedne sobe
sigurno su nježno ružičaste, ona boja breskve
iz slikovnica, tvojih gumenih rukavica
anđelka, vidjela sam njenu bijelu kožu
nisam htjela učiniti ništa, samo gledati
čin presvlačenja u noć, kao u djetinjstvu
crtić prije spavanja da brže i slađe zaspim
htjela sam joj u pupak šapnuti riječ
maslačak, jer je dovoljno nježno
i dovoljno brzo nestane, anđelka
ti me i ne slušaš, tjeraš me
da odem doma, ali ja ovdje živim
anđelka, imam stotine kreveta
svake večeri u drugom govorim
da sam dala otkaz, govorim to
hrabro, bez zastajkivanja i suza
govorim to kao da me netko sluša
kao da uvijek ima isto lice i gleda me
oči u oči kao odraz u čistom sudoperu
govori mi na razglasu: vizija doma vizija doma
anđelka, ovo je zapravo pjesma o tebi
koja me svake večeri pokriješ prije
odlaska kući nekome tko te ne zaslužuje
ovo je pjesma o tvojim gumenim rukavicama
boje nečijih nježnih bradavica, anđelka
evo i ja sam većinu ove pjesme potrošila
govoreći o nekom drugom
na brdu koje ne odašilje signale
odbijat ću sve pozive
jednim pokretom prsta
postavke na let avionom
letim ako raširim ruke
dovoljno široko i lako
ako ponavljam brojeve
samo parne i samo ako je utorak
odbrojavam dimove cigarete
prave medvjeđem oblaku naočale
ponijet ću samo olovku i blok
možda neću napisati ništa
možda ću pisati pisma gusarima
koji će jednom doći i osvojiti otok
dat će mu moje ime
da me lokalno stanovništvo
može mrziti generacijama unaprijed
vratit ću mu za sva loša vina
i prekratke sjene parkova
možda ću početi pisati priče
koje dugo nosim u glavi
kao prepune ladice u svojoj sobi
sve je već predugo tamo i ako nestane
možda bi mi se mogao otkinuti neki ud
a sakatost je na otoku razlog govora
složit ću stvari koje mrzim
po abecednom redu
svaku ću kotrljati niz brdo
i onda svaku vraćati gore
poput sizifa koji ima mogućnost kraja
u mejlovima neću pisati lijepi pozdrav
u caps locku vikat ću da se ne vraćam
jer je asfalt vruć
a moja stopala crvena
od predugačkih povrataka kući
nakon razgovora zapelih u gif-u
reći ću sutra je kraj svijeta
na mome brdu bez signala nema kraja
ovdje je samo zeleno
i može se govoriti samo nekom tebi
dok se riječi ne sažmu u jedan vokal
i stope s jekom jarbola
ovdje smo samo borovi
slijedimo vjetar bez propitkivanja
razloga smjera
ovdje smo noću samo crveno
ispitujemo bila osluškivanjem kože
jedini godovi godovi su jagodica prstiju
od obrve preko uha stražnjom stranom vrata
kralježnicom preko boka do pupka
crtamo putokaz do
sigurno se nećemo vratiti kući
na mome brdu s mravima gradim
babilonsku kulu
svi će opet govoriti jednim jezikom
pobjeći ćemo daleko od boga
na radiju će javiti
sutra je kraj svijeta
tražit ćeš me dugo
izvikivati moje ime na trgovima gradova
naći ćeš me tamo gdje bi otišao
da svijet nestaje za pet minuta
a ti imaš još samo jednu cigaretu
svijet šepa u mojoj glavi
sve se razlama na troje
jedemo iz probijenih tanjura
zato nitko nije sit
zaklanjam rukom oči
iako već danima nema sunca
nanosim zaštitnu kremu
skrivam se od sjena grada
u svakoj rupi u podu nalazim priču
pukotina je razlog za flaster
svaki spadne s prvom kišom
svaki kišobran izgubim
govorim u sebi toliko tiho
da više ni sama ne razumijem jezik
ostali su samo samoglasnici
oni preživljavaju sve kao žohari
kad napišem riječ odbije se
u plafon tamo su paukovi
njima noću dohvaćam daljine
kad spavam na boku
ujutro me probudi tupa bol
kao dobro jutro na stranom jeziku
upisujem te pod nepoznatim brojem
pod troje, hramljavu nogu koju vučem
psihosomatski problem
bez nade za ozdravljenjem
iščašila sam jezik, izgubio je kontrolu
palaca pred strancima, ispaljuje hice
u smjeru koljena, viče mirišeš
na polja kamilice na djetinjstvo
na bakine ruke na pamuk
na ženu iz reklame kad izvadi čistu
odjeću iz mašine na proširene rečenice
na bunt na poderane čarape
na pijanstvo na uredan ormar na ljeto
na vrh planine na šarene gaće
na burek u zoru na sitniš u džepu
na bas u prvom redu koncerta
na gomile bala trave na laku noć
na dobro jutro na jabuke na raštimane
žice na gitari na sigurnost
na manjak bešteka na starinsku kupaonu
na speedo kupaće gaće na klor na tablice
na uzak spektar boja na uvježban rukopis
na preskakanje ograde na utišan televizor
na ploče na zadimljenu sobu
na prigušeno svjetlo na narančasto
na interpunkciju na krevet kad ti se jako spava
na dio tijela između vrata i ramena
na daljinu na kašnjenje na prošlost
na drhtave ruke na šta bi bilo kad bi bilo
na plažu u sumrak na rano buđenje ljeti
na lubenice na sajamske zabave i cirkus
na svjećice na boru taman pred kvar
na sretna nova godina na vatromet
na horizont koji možeš povući
jedino ako čvrsto stisneš oči
jezik je nepopravljivo iščašen, kažem ja
možemo li naučiti govoriti sa štakom?
previše toga se dogodilo danas
savršen zalazak sunca
mljeveno meso na sredini stola
složene riječi kao crjepovi
zagrizla sam rub stola
htjela sam ti reći dođi
ovdje je dovoljno toplo
ovdje ti mogu pomoći
mogu biti netko drugi
trebam samo neki čvrsti naslonjač
neki nagon iz mora
neku točku u kojoj se ne bojim
dva dlana između kojih stanem cijela
kad mi govoriš kako često odlazim
pretvaram se u ivicu prtenjaču
zamišljam kako sjedim u autu
pred tvojom zgradom kroz trepavice
puštam tekuće ostatke dana
Lara Mitraković (Komiža) apsolventica je diplomskog studija kroatistike i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njena je poezija objavljena u više časopisa, zbornika i na portalima. Jedna je od članica Književne grupe 90+. Sudjelovala je u rezidencijalnom projektu Ulysses’ Shelter 2019. godine. Do sada je objavila knjige Brojanje pogrešaka ( nagrada Grada Karlovca „Zdravko Pucak“, 2016), zajedno s drugim članovima Književne grupe 90+ zbornik Netko podvikne, djeca odrastu (Fraktura, 2018) te Dva puta za jug (Fraktura, 2019). Pjesme su joj prevedene na rumunjski, slovenski, grčki i češki.
