Krao sam
Izgubio sam kutiju s velikim riječima
bombu u jeziku
/punoća platna pod raspuštenim prstima prostornosti/
i mislim koliko dima ove pukotine u zidovima još mogu podnijeti
uz Mekong na putu ka poljima lubanja
– gdje slijepi budist pjevuši o deset tragedija
i veseli turisti pucaju u mršave kokoši –
zastao sam da u džepovima prepipam tvoj oljušteni lak
na tren zaboravim otok gdje sam krenuo
/šešir na glavi uz divlju djevojku čvrstih grudi/
i pokušam ukrasti jedan od ovih osmijeha oslikanih krvlju.
Prosinac
Jedanaest mjeseci ne radiš ništa
a onda naglo ubrzaš
koljenima sav u snijegu
razmišljaš kako se stvari odvijaju znatno sporije
a prosinci sve raniji i raniji
tvoja bivša djevojka sprema sina u krevet
onaj budist na nekoj planini u Koreji i dalje je sam
uzimaš još jedno otvrdjelo mačje tijelo i grabiš lopatu
ti ne sadiš povrće kao ostatak modernog pjesništva
tvoji vrtovi puni su grobova
klekneš nad vlažnom zemljom
rukom obrišeš čelo
zvijezde i dalje svijetle kao riblje oči
u zdjeli bisera.
Karmine
Djed je otišao posve tiho
baš kao što je i živio u mojim sjećanjima
(tuđa ga pamte uz priličnu buku)
prvo mu je na vratu izrasla kvrga naborane breskve
pa su mu poispadali svi zubi i
s nožnih je prstiju ka koljenima izgmizala crnina
tako je smrt ovoga puta odlučila predstaviti svoje lice
Nekoliko dana prije
sjedili smo sami u njegovom jednosobnom stanu
sve što je u tri sata rekao
bila je molba za viskijem kojeg je baka skrila
u kredencu
iza peći
na ormaru
pod bojlerom
Šteta, rekao je, htio sam da ga probaš
zagledao se u televiziju i trznuo kada mu je cigareta
dogorjela do prsta
Nakon otvaranja i zatvaranja zemlje mnogi su plakali
pokušavali me zagrliti
te ljude nisam vidio nikada prije niti poslije
i već nekoliko sati kasnije mnogi među njima
smiju se puneći usta bakinom hranom
ujak me promatra krvavim očima
pokušava mi turnuti pivo u ruke
hajde, govori, popij nešto
ili misliš da si bolji od svih nas?
Neka obješena žena nudi mi posao u povijesnom muzeju
susjedov klinac vješa nam se po ogradi
Majka i baka nose tacne među pridošlima
lica su im toliko suha od svega što je izašlo iz njih
i jedva stoje na nogama
ali valja se smiješiti i nahraniti žive među nama
Hajde, gunđa ujak
lampe u ulici počinju titrati neonom
ljudi u crnom glasno se smiju
nudeći jedan drugoga viskijem.
