Instant kinematografija
Kad sam te srela
bio je mjesec Belmonda u kinima
ja sam preodgajala naraštaje svog oca
i spašavala dijelove preostalih potomaka
Vjerojatno si mislio da je u pitanju hrabrost
tako je i trebalo da izgleda,
ali ne,
to je bio samo školski primjer bijega
u oktobru se nad nebom rašire tamni oblaci
pa mrače i tjeraju u kut
sve dok više ne znaš ni kome ni kako da pomogneš
stariji su govorili da će sve ovo proći
a odnedavno govore
da kako god da prođe da mora proći
smrt je oko mene
i s vremenom sam je normalizirala
ujutru je dječak
popodne je ispred komune
predvečer se pita s kojim će pravom ovisnici
odlučivati kad je vrijeme da se spase
na pauzama od ovisničkih ponašanja
patim od neuzvraćene ljubavi
Ali to ne govorim nikome
kažu da je sebično pričati o ljubavi
dok nečije majke umiru
svejedno
svi smo dio iste korote
i nitko nikoga ne pita zbog čega je izbezumljen
Ne vidim smisla ni u kakvoj ideologiji
i želim da je što manje tih ljudi
radi kojih moram ostati sabrana i nesebična
pod otvorenim nebom se ne živi
crnim oblacima i sa receptima za miran san
![](https://astronaut.ba/wp-content/uploads/2020/01/floral-design-astronaut-2.png)
Kutija za odlaganje toksina
Ponedjeljkom prije nego što krenem na putešestvije
započinjem rutinsko pospremanje
ormara iz prve Jugoslavije
već iz prethodnih života imam običaj
da kad mi se oči navlaže,
a brada krene podrhtavati,
odem do starog ormara,
otvorim škripava vrata,
skinem ono malo paučine
što se od prethodnog puta nakupilo,
otvorim limenu kutiju
i u nju istresem sav otpad
koji nisam mogla odvući na otpad
teretan je, a deponija suviše daleko
zaudara taj ormar iz prve Jugoslavije
moje reinkarnacije i karmine
i relikvije i fekalije
sve sam u jedan lim zakopala
Ponedjeljkom me sustigne manjak vremena
u skučenom prostoru
pa dišem brzo i duboko
i polažem svečanu zakletvu da je
ovo posljednji život koji živim ovako
u jednom od sljedećih života
rodit ću se kao balerina
sa svega rezervnim parom papučice
u ormaru
![Slika ima prazan alternativni atribut; njen naziv fajla je floral-design-astronaut-2.png](https://astronaut.ba/wp-content/uploads/2020/01/floral-design-astronaut-2.png)
Kako zaštititi djevojčice od pogibije
Jedne prilike, dok sam se vraćala iz male škole
mama me sačekala na pola puta i odvela kući
nekim drugim putem
Rekla je da se ona susjeda koja nije izlazila vani bacila sa trećeg kata
i da se ispred zgrade nalazi njezin mozak
Znala sam kako izgleda mozak u kabinetu
Ali nisam imala pojma kako izgleda mozak na asfaltu
kasnije sam se iskrala i otišla tamo
prozor je bio zatvoren, a na asfaltu
je netko bacio morski šipak
tata kaže da u školi moram govoriti nar
i da je nekome slučajno ispao kroz prozor
sjećam se kako je nar zaposjeo sivi,
vlažni beton
Kad je osnovna škola bila na izmaku snage
pušila sam cigarete u podrumu
Jedno sam jutro kasnila pa sam preskočila
jutarnju rutinu i umirila mamu
tog se jutra susjeda objesila za cijevi u podrumu
Znala sam kako izgleda njezino tijelo iza pulta
Ali nisam mogla zamisliti kako se njiše iznad mojih čikova
i ona je imala plavu kosu kao žena koja je prosula nar ispred svoje zgrade
tata je rekao da se sutra svejedno ide u školu
i da ja uopće i ne smijem pušiti
Odrastala sam, a nar nisam nikada jela
stiskala sam ga pod prstima i bacala na asfalt
U podrum sam odlazila kad bi bila nestašica vode jer se mama plašila
Nije mi vjerovala kad sam joj rekla
da povratak postoji samo u mitologijama
Kad sam odrasla još malo
još se jedna plava žena zanjihala
Mama se pitala kako nije ništa primijetila
a tata je rekao da moram naučiti reagirati bez cigareta
poslije mnogo godina držim prozore otvorenima
nar koristim u ljekovite svrhe
a nestašica vode se i dalje hinjski uvlači u cijevi naše zgrade
Moja majka ističe da neka djeca jednostavno traži batine
i istom jačinom vjeruje da dijete nema većeg prijatelja od majke
Da budem iskrena i dalje mi nije jasno
kako smo sačinjeni od nečega što tako lijepo pucketa pod prstima