Instant kinematografija
Kad sam te srela
bio je mjesec Belmonda u kinima
ja sam preodgajala naraštaje svog oca
i spašavala dijelove preostalih potomaka
Vjerojatno si mislio da je u pitanju hrabrost
tako je i trebalo da izgleda,
ali ne,
to je bio samo školski primjer bijega
u oktobru se nad nebom rašire tamni oblaci
pa mrače i tjeraju u kut
sve dok više ne znaš ni kome ni kako da pomogneš
stariji su govorili da će sve ovo proći
a odnedavno govore
da kako god da prođe da mora proći
smrt je oko mene
i s vremenom sam je normalizirala
ujutru je dječak
popodne je ispred komune
predvečer se pita s kojim će pravom ovisnici
odlučivati kad je vrijeme da se spase
na pauzama od ovisničkih ponašanja
patim od neuzvraćene ljubavi
Ali to ne govorim nikome
kažu da je sebično pričati o ljubavi
dok nečije majke umiru
svejedno
svi smo dio iste korote
i nitko nikoga ne pita zbog čega je izbezumljen
Ne vidim smisla ni u kakvoj ideologiji
i želim da je što manje tih ljudi
radi kojih moram ostati sabrana i nesebična
pod otvorenim nebom se ne živi
crnim oblacima i sa receptima za miran san
Kutija za odlaganje toksina
Ponedjeljkom prije nego što krenem na putešestvije
započinjem rutinsko pospremanje
ormara iz prve Jugoslavije
već iz prethodnih života imam običaj
da kad mi se oči navlaže,
a brada krene podrhtavati,
odem do starog ormara,
otvorim škripava vrata,
skinem ono malo paučine
što se od prethodnog puta nakupilo,
otvorim limenu kutiju
i u nju istresem sav otpad
koji nisam mogla odvući na otpad
teretan je, a deponija suviše daleko
zaudara taj ormar iz prve Jugoslavije
moje reinkarnacije i karmine
i relikvije i fekalije
sve sam u jedan lim zakopala
Ponedjeljkom me sustigne manjak vremena
u skučenom prostoru
pa dišem brzo i duboko
i polažem svečanu zakletvu da je
ovo posljednji život koji živim ovako
u jednom od sljedećih života
rodit ću se kao balerina
sa svega rezervnim parom papučice
u ormaru
Kako zaštititi djevojčice od pogibije
Jedne prilike, dok sam se vraćala iz male škole
mama me sačekala na pola puta i odvela kući
nekim drugim putem
Rekla je da se ona susjeda koja nije izlazila vani bacila sa trećeg kata
i da se ispred zgrade nalazi njezin mozak
Znala sam kako izgleda mozak u kabinetu
Ali nisam imala pojma kako izgleda mozak na asfaltu
kasnije sam se iskrala i otišla tamo
prozor je bio zatvoren, a na asfaltu
je netko bacio morski šipak
tata kaže da u školi moram govoriti nar
i da je nekome slučajno ispao kroz prozor
sjećam se kako je nar zaposjeo sivi,
vlažni beton
Kad je osnovna škola bila na izmaku snage
pušila sam cigarete u podrumu
Jedno sam jutro kasnila pa sam preskočila
jutarnju rutinu i umirila mamu
tog se jutra susjeda objesila za cijevi u podrumu
Znala sam kako izgleda njezino tijelo iza pulta
Ali nisam mogla zamisliti kako se njiše iznad mojih čikova
i ona je imala plavu kosu kao žena koja je prosula nar ispred svoje zgrade
tata je rekao da se sutra svejedno ide u školu
i da ja uopće i ne smijem pušiti
Odrastala sam, a nar nisam nikada jela
stiskala sam ga pod prstima i bacala na asfalt
U podrum sam odlazila kad bi bila nestašica vode jer se mama plašila
Nije mi vjerovala kad sam joj rekla
da povratak postoji samo u mitologijama
Kad sam odrasla još malo
još se jedna plava žena zanjihala
Mama se pitala kako nije ništa primijetila
a tata je rekao da moram naučiti reagirati bez cigareta
poslije mnogo godina držim prozore otvorenima
nar koristim u ljekovite svrhe
a nestašica vode se i dalje hinjski uvlači u cijevi naše zgrade
Moja majka ističe da neka djeca jednostavno traži batine
i istom jačinom vjeruje da dijete nema većeg prijatelja od majke
Da budem iskrena i dalje mi nije jasno
kako smo sačinjeni od nečega što tako lijepo pucketa pod prstima
