neradni je dan!
(praznični ciklus)
***
međunarodni dan poezije pada
u ponedjeljak, neradni je dan!
spojili smo vikend i sad se vraćamo u grad
udarna je vijest da se pjesnici
skupljaju na graničnim prijelazima
glasno govore stihove i mašu
džepnim maramicama
čime to mašu, pita me sin
nikada nije vidio maramicu
običnu, platnenu, džepnu
to je simbol poezije, kažem
da obrišeš suze
i nos, da mahneš na rastanku
platnenom, džepnom
nikako papirnom
nikako
***
slavimo Florence Nightingale!
djevojčice i dječaci, svi će danas nositi
bijele kapice
baš onakve kakvu je nosila Florence
uz postelje vojnika ranjenih u Krimskom ratu
najbolja učenica govorit će na školskoj priredbi
citirat će Margaret Mead
koja je rekla da je prvi znak civilizacije
slomljena kost
na kojoj se vide tragovi
liječenja
civilizacija nije nož
nije sjekira
nije čak ni kotač
nego je trag skrbi
jednog ljudskog bića o drugome
zato slavimo Florence Nightingale
nosimo transparente s njenim likom
pjevamo pjesme skladane njoj u čast
neradni je dan!
ostajemo kod kuće
da njegujemo jedni druge
***
praznik je! slavimo dan osnivanja facebooka
jer nas je ujedinio u rasipanju stihova
komentara, mišljenja, mačaka
razmjenjujemo vijesti o svojim hormonalnim stanjima
objavljujemo kakav nam je status
dijelimo palčiće, smajliće, srcašca i suzice
konektamo se svakodnevno
razvijamo bliskost
na sigurnoj distanci
proganjamo, blokiramo, branimo
svoje zidove
filtriramo stvarnost
sve dok nam filteri ne postanu stvarniji od stvarnosti
sve dok stvarno ne ostane samo filter
slavimo dan osnivanja facebooka
neradni je dan!
ostajemo kod kuće, čistimo zidove
***
praznik je! slavimo elementarne nepogode
slavimo potrese, tuče, poplave i oluju
skakavce i sedam godina gladi
slavimo tsunami, uragane i snježne lavine
slavimo sušu, snijeg i led
neradni je dan!
odlazimo na izlet
samo neka nas posluži vrijeme
i neka sve bude u redu
***
praznik je voća i povrća!
neradna su dva dana!
trgovine danas prodaju voće
sutra povrće
tko nema kruha jest će voće i povrće
jest će od danas do sutra
najjeftinije i najfinije
voće i povrće
kupujemo na praznik voća i povrća
svatko je danas voćka
pa se njiše
***
praznik je! na međunarodni dan
mačaka ne rade restorani ni hoteli
ne voze tramvaji ni autobusi
ne voze taksisti
zatvorene su škole i ambulante
javljamo se samo ako je hitno
kaže glas na 112
i mijaukne
Aida Bagić (Zagreb, 1965.) diplomirala je opću lingvistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te magistrirala političke znanosti na Sveučilištu Massachusetts, u Amherstu, SAD. Sudjelovala je u pokretanju i radu niza feminističkih i mirovnih inicijativa. Vodi radionice kreativnog pisanja i završava edukaciju integrativne tjelesno orijentirane psihoterapije.
Objavila je zbirke pjesama “Ako se zovem Sylvia” (Aora 2007., Mala zvona 2015. – epub ), “Tijela su laka meta” (Mala zvona 2014., 2015. – epub) i “Nizvodno, rijekama” (Treći trg i Srebrno drvo 2019.) te kratkih proza “Znam li ja gdje živim” (Zoro 2012., DPKM 2019.). Pjesme i priče su joj prevedene na njemački, engleski, poljski i slovenski, a nekoliko je uvršteno u “Antologiju jutra poezije” (2010.) i antologiju suvremene europske lezbijske poezije “Brez besed ji sledim” (ŠKUC 2015.).
