Biljezi
1.
Dok govorahu o vojni
ja mišljah
cvljetaće šljiva
Kad ljeto pomori raž
i glad mi donjese šćit
ja se sjećah
bijelo ocvalo drveće
Kad ni krvca zagadi polje
i crne šljive oboriše plode
ja plakah
jer u njima vidjeh
oči Miranine
zrele.
2.
Da mišljah
ne prolaziti
sebi ne bih
bljeljeg usjeka
nag bih
pod zemlju lega
nagu zemlju ostavio
da me ni čojak ni crv
ne pamti
Ali mi Todor
ostavi zapisa
da nekto pamti
posli tušta ljeta
kako vidih Ivu
gdje kosu vapnom pere
v rukavcu
kraj Neretve
kraj Počitelja grada
I v kamu upisa
dijak Todor
kako zgledah Ivu
gdje dažd iz oka lij
za onim što će Neretvom
proći proteći
a ne napisa ni rečce
o onome što već prođe
O tome ga molih da ne piše
pečal vljek da ne pamti
a tebe molju
ne čitaj što upisano bi
3.
Kad bjeh živ
naj me bolilo
oči otvarat
tadi nje rasturam
tkanje
što mi ga v snu splela
i slušam ptice
kako za dal
ne mare
Sada kad mi
v mramorju oka
mlješte sna
sklopljena mrak vide
nema Mirane
nema crljena obzora
tek crv i putnik
da mi bljeljeg ruju
A se ležit Rastko
na kamenoj
na baštini tuždoj
nikad ne zaspo
na Mirane malim grudima
Se pisa dijak Todor
a kam usječe
otac mu kovač
Utješin dobri
4. Spomen Utješina kovača
Od mladosti moje po mramoru
tučem bijem
kladnim rukam kovačkim
kovačev nemir v kami okamujem
da uz nečiji tužd mir
vičnost provede
Ovi kam najposlidnji
sebi usiče
a pisam govorah sinu dijaku
da me sjeća kadi
V mramorju na mramor ne mišljah
no na Ivu što mlada zmre
v vodi studenoj Neretvi
na trbuhu sa ognjem sicanim
na mišicam kolom modrim
5. Spomen Todora Utješinoka
Mezarje duše
nij kam
nij tilo
no nemir u kamu
no mir u tilu
vječni san u komu se
snovi jošte roju
dah života u skršenim
zidima pluća
Mezarje duše
e što mlad usiče
uzglavlje u snu
dalek od bila
njezinih bedara
što se prerano
prozvah kamenim spavačem
pa e minjah od stra
za sigurnost tišine
Mezarje duše
e smrt življenja
i življenje smrti
do kraja
do konca
za utješnoga neutjeh
Se pisa sin mu Nazmija
Otcu dijaku za spomen
vječne mu duše
u svim biljezima
butum zemlje naše
Bosne
Manje poznate reči
A se – čest početak epitafa na stećcima, oznočava onoga čiji je to grob
biljeg, bljeljeg, kam, mramor – različiti sinonimi za reč stećak
kovač – naziv za klesara stećaka
dijak – naziv za pisca i klesara epitafa na stećcima
sicati – tetovirati
čojak – čovek
vapno – kreč
mezarje – groblje
butum – sav, ceo, potpun
šćit – štit
Igor Ivković je rođen u Beogradu 1997. godine u mesecu lipe. Osnovne studije psihologije je završio na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Bavi se pisanjem proze i poezije, večito misleći da je u senci hrasta. Opsednutost slikama i njihovim zvučanjem je razlog zašto sa većom lakoćom peva no što pripoveda. Svojom poezijom pokušava da pronikne u reči koje se najlakše izgovaraju u kamenu, neprestano težeći lakoći i prostoti narodnog pevanja. Do sada nije objavljivao svoja dela.
