tvoja svakodnevica
ne vodi k mojim obrazima
purpurnom krovištu
u kojem se zrcali jutro
namrgođen i prepun zamjerki
pozivaš se na različitosti
na činjenice
pravo na šutnju
nisam kuća u kojoj se gnijezdiš
sve dok ti smrknuta studen
ne napusti zjenice i kosti
a znaš da mi iznutra
cvate gardenija
vrijeme licu ne laže
zidovi su pomalo raspukli
mast na jagodičnim kostima neobjašnjivo hlapi
ipak oči nepokolebljivo svijetle
premda sam osjetljiva na tajac i čekanje
na nepravdu
uspomene kojima zatrpavam
prazne ugrijane sobe
Andrea Debak
Andrea Debak rođena je u Splitu 1984. godine.
Poezija joj je zastupljena u književnim zbornicima i portalima te u književnim časopisima, a neke pjesme su joj i nagrađene. Jedna je od finalista natječaja „Na vrh jezika“ za 2019. godinu. Piše i za djecu.