Jozo
Sva sam prilagođavanja
i tuđa napuštanja, kisele stajaćice,
ne znajući, othranila u sjemenku oleandra
u desnoj dojci.
Tvoja svakidašnja rutina
ne vodi do mojih obraza
purpurnih krovića na kojima zrcali se jutro
namrgođen si susjed prepun zamjerki
ne pozdravljaš
pozivaš se na različitosti
na činjenice
na pravo šutnje
ja nisam kuća u kojoj za obloge
gnijezdiš udove
sve dok mrkla studen ne pusti ti zjenice i kosti
a znaš da mi je unutrašnjost
procvala gardenija