Ema Sofić: Vrijeme prolazi zbog nas

trešnje

ljude od kojih odem sanjam unatrag
i dalje ih brižno pokrivam kad zahladni u meni
tišinom ih branim kad tišina napada

oni više ne dižu mostove
od njih se više ne radi polarna svjetlost
od njihovih pogleda više ne jačaju kosti

igraju se kao djeca
u kraju gdje dan za danom
ima sve manje ulica

više im ne vidim lica
ugašene svjetionike
ali im pamtim ruke

shvatiš koliko si visok bez nekoga
pa bereš trešnje
i njegovim rukama

tijelo, tijelo

ne znaš ko si

zidovi su hladni
ne puštaj mi ruku

sve mogu
ali neću ništa

vrijeme prolazi pored nas
ili prolazi samo pored mene

možda prolazi
samo zbog nas

ništa ne možeš
ali ćeš sve

probij led ljudskog uma
tijelo tijelo tijelo

tijelo će samo
tijelo će biti tijelo

ljudi su hladni
pusti mi ruku

ne znaš ko sam

kažu da ljubav nije mravinjak

kažu da ljubav nije mravinjak u grudima
a svaki ima ime i zadatak da me jede

kažu da ljubav nije mravinjak u grudima
a tek sam naučila kako ih progutati

kažu da ljubav nije mravinjak u grudima
a gori, peče, grije

kažu da ljubav nije mravinjak u grudima
a ja samo psujem i volim