Pretpostavljam da drugačije i vidiš
Tim očima boje osjećaja
Doživljaji su drugi
Percepcija.
Mir koji probija iza njih,
Razoružava,
Upliće me u koloplet
Bilo čega..
Nije mi strano što te nemam
Dobro je dok god si tu
Postojiš
Iz daljine,
Suptilno.
Dovoljno je kad zatvorim oči
Da vidim tvoje
Da te osjetim,
Da ne padnem dalje
Od sna.
Pitam se gdje si večeras
Šta radiš
Da li voliš
Pitam se pitaš li se
Šta mi treba
Tvoj odgovor
Još uvijek čekam
Dat ću ti svoj
Od srca boli
Onaj okus pelina
Propušta život
U međuvremenu
Tebe
Odjednom, i daljine su blizu
I tvoje dvorište,
Stablo u njemu.
Odjednom vidim kroz tvoje oči
Ulazim kroz vrata tvoje kuće kao kroz san
Sama
S puno želja.
Želim da beskrajno dugo pričamo
Da se grlimo
I da i zagrljaju umiremo
Kako umiru najsretniji ljudi
Za početak želim da te vidim na pragu svoje kuće
Kako se smiješ
I pozdravljaš dobar dan.
I u tami te vidim
Gledam zapravo tvojim ocima
Vidim
Sjeverna svjetla
Na jugu dole
I jos dalje
Pa se propinjem jos vise
Ne bih li vidjela jos malo vise u proslost
Pa dok more vodi blagu ljubav
Sobalom
Ja vidim tvoj put
Pa svoj
Jos od stare Grcke
Preko imena djeteta
Do kamene kuce
Usred ognjista
Gdje me cekas
Vjekovima
Ono osjecanje
Od prije dvadeset i pet ljeta
Napokon dobija smisao
A moja ljubav raste kao anticka kolonija
Kao granica osobnog carstva
Kao more u tvojim ocima
Kojem navigaciju poznajes
Jedino ti
Tek pomalo ja
Maša Bodrožić
