OPASNA NEDJELJA
njezina tetovaža
‘bilo je lepo’
u prijevodu znači
da oporavak
traje čitav tjedan
UKRATKO O FAMILIJI
moja mama skuplja vunu
nakon što je rasloži i opere
od nje radi jastuke
moj tata skuplja nošenu robu
posebno prugastu i cvjetnu
ja sam skupljala ptice
jednu tri tjedna hranila u stanu
za njom skupljala govna
ali zapamtila samo perje
PAMTIM SAMO SRETNE DANE
jurim hodnikom staračkog doma
petog kata, stacionara
pod teretom pogleda
nepomičnih tijela
jurim s njihovim sjećanjima
da, nema problema, ponijet ću ih,
istresti na cestu
neka trče prema igralištu
GRANICA (II.)
želim da mi pogledaš u lice
papire i prtljagu
da me zadržiš i ispitaš
a ne samo tako pustiš
GRANICA (III.)
Osjećam sve manje tvoje topline
Osjećam sve manje tvoje
Osjećam sve manje
Osjećam sve
Drugo
NISAM NIKAD A VOLJELA BIH
(život je kao branje šparoga)
napisati popis
i vratiti se zadovoljna
praznih ruku
JESEN
zaobilazim žute krošnje,
podsjećaju na tebe
tek kad se ogole
prepoznat ću ih kao svoje
MRTVA DJEVOJKA
starica, mrtva djevojka
bila jednom, više nije
djevojka, živa starica
ona će tek biti
kolač u obliku pletenice
ili pletenica u obliku kolača
s leđa,
razlike nema
RECIKLAŽNI VRTOVI
spasila sam s glomaznog otpada knjigu o vrtovima
debelih zelenih korica, prepunu starih fotografija palača,
grmolikih skulptura i vijugavih staza
s ponekim vlasnikom u ležaljci
izvukla sam ih iz zinutih kontenjera, odnijela kući
i uglancala naslovnicu, labirinte i fontane
ali više ne znam gdje su, nisu na tavanu ni u garaži,
nitko ih godinama nije vidio, rijetko na njih pomislim
no ponekad u ležaljci protrnem
JASLICE
u ovoj garderobi
okotila se kujica
skrivali su se pokloni
oblačili skafanderi
u ovom su mračnom kutu
tragovi biciklističkih guma
sjajniji od repatica
ODGOĐENI SVIJET
kao sa alarmom,
zavlačiš glavu pod jastuk
prognoza je loša,
pa ostanimo još malo Grenland
istovremeno sjevernije,
južnije, zapadnije i istočnije
od Islanda
ZAHVALA
novim osobama u našim životima
htjela bih se ispričati
dugo će uz nas
grliti i sjene
na neki će način proživjeti naknadno
tu trećinu naših života
dok im o tome tiho i oprezno pričamo
dok o tome čitaju, kad im o tome pišemo
dok to zamišljaju, kad se na trenutak izgubimo
novim osobama u našim životima
htjela bih se zahvaliti
uime tih sjena
Klasja Habjan rođena je 1993. u Zagrebu. Godine 2016. diplomirala je Vizualne komunikacije na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu s pohvalom Magna Cum Laude. Dobitnica je Godišnje nagrade Studija dizajna akademske godine 2013./14. Uvrštena je kao jedna od deset hrvatskih ilustratora čija su djela u katalogu Illustrators from Croatia/Illustrateurs de Croatie (s izdavačem Mala Zvona, 2020.). Sa stripom Duh Bauhausa (MSU, 2020.), svojom drugom knjigom, a odlukom Hrvatske sekcije IBBY-a, sudjeluje na međunarodnom Bijenalu ilustracije u Bratislavi 2023. godine. Bavi se ilustracijom, grafičkim dizajnom i pisanjem.
