Na dan događaja oko 70% pozvanih je ušlo u pozorišnu dvoranu. Dugački red pristiglih elegantno obučenih gostiju zaokupirao je djevojke na garderobi, smještali su se polako na označena mjesta, sve se slagalo po planu. Scenarij je odobren od marketing direktore i uprave, ali ni ona ni bilo ko drugi, nije znao da sam odustala od svega i da ću primijeniti takoreći slobodan pristup. Još prije sedam dana otkazala sam muzičare, catering, voditeljicu i plesnu tačku. Izbacila sam rokovnike iz poklon-kesa.
Izašla sam na pozornicu, i mirno najavila da je večerašnji događaj organiziran zbog jubileja medijskog konglomerata ali da će program biti neuobičajen, pomalo konceptualan. Željela sam efekat iznenađenja, pa sam preskočila najaviti da će izostati muzički nastup, da nema zvaničnih obraćanja, niti ćemo gledati blještave korporativne videoradove. Ne znam da li su primijetili da je izostalo fotografiranje ispred jednokratnog banera sa korporativnim logotipima. Zamolila sam ih da se raskomote, i spreme na spektakl kakav nije viđen na eventima u Sarajevu. Mnoga su me lica iz publike gledala sa mješavinom iznenađenja i prijekora, rijetka su imala izraz odobravanja. Nisam se usuđivala pogledati bočno, već sam nastavila objašnjavati da se na donjoj strani svakog sjedišta nalazi zalijepljen papir sa tekstom koji ću ih zamoliti da pročitaju. Krajičkom oka, hvatala sam nestrpljive kretnje ljudi iz marketing odjela konglomerata i nedoumice da li da me zaustave. Ali se niko nije usudio. Tokom petnaest minuta određenih za čitanje stajala sam na sceni i nervozno se smiješila. Iz zvučnika je izlazila umirujuća ambijentalna muzika. Kad je posljednja osoba u publici odložila papir na krilo, na ekranu iza mene, pušten je video. Sadržaj je bio apstraktan, smjenjivale su se boje, ASMR zvukovi i oblici koji su emitirali meditativne vibracije. Onda je na scenu izašla umjetna. Nasred bine postavila je radni stolić na rasklapanje. Privukla stolicu i sjela. Izvadila laptop, spustila ga na sto i nervoznim pokretom jedne ruke otvorila. Najprije je ubrzano tipkala a onda se naslonila ispravivši leđa i nekoliko minuta buljila u neku tačku na ekranu laptopa. Kamera je na ekranu iza, uživo prenosila uvećan prikaz događaja na sceni. Umjetna je nervozno ustala, nogom odgurnuvši stolicu iza sebe, izvadila iz torbe flašu vode i polako izlila vodu po tastaturi kao da je sobna biljka. Naslagala je hrpu papira na mokre tipke. Pa i njih zalila vodom. Zatim je uzela skalpel i presjekla hrpu papira kao da reže tortu. Hrpu isječenih papira bacila je prema publici, a onda je iz torbe izvadila čekić i počela lupati po mokroj tastaturi. Frcale su plastične tipke padajući joj na kosu i cipele.
Za to vrijeme ja sam stajala na jednoj nozi a drugu pridržavala savijenu u potkoljenici oblikujući tako slovo L iz sebe. Bilo je važno simbolički se prosuti po prostoru i pratiti reakcije u publici. Prevlačeći prste preko tkanine pantalona uspijevala sam održati ravnotežu. Gledala u prazno nesvjesna ovog naoko beznačajnog isječka vremena i njegove moći na budući tok događaja.
Mogu li ja nastaviti? – prošaputala sam i uzela čekić da dovršim proces.
Poklopila sam laptop i snažno lupila po plastičnom kućištu koje je odmah napuklo. Ohrabrena nastavila sam mahnito da lupam dok oko sebe nisam vidjela gomilu krhotina plastičnih i metalnih komponentni.
Umjetna je protresla je ruke i viknula:
Nešto u meni zna, ja ne. Ne vidim očigledno jer mi je vid zamućen strahom. Moram naprasno iskočiti iz sebe u prostor slobode.
Skočila je na pod i bezglasno hodala između stolica premrežavajući prostor. Okretali su se namršteno prema njoj pa prema sceni. Umjetna se vratila na scenu i počela podizati i spuštati lijevu nogu, desnu držeći čvrsto utisnutu u pod. Mahala je rukama oponašajući pokušaj da poleti. Govorila je o prostorima slobode. A onda je nestala u propadalištu.
Sedamdesetak silueta sjedilo je u tišini. Na scenu je istrčao generalni direktor medijskog konglomerata i izvinio se gostima. Objasnio je da se agencija koju je unajmio da organizira event odlučila na svojevrsnu diverziju, zanemarujući sve upute i odlučila potpuno odustati od odobrenog scenarija i toka događaja. Nastavio je govoriti o iznevjerenim očekivanjima, neprofesionalnosti i bahatosti koje će svakako imati pravne i finansijske posljedice, te ponudio zvanicama velike popuste na usluge oglašavanja u najčitanijem dnevnom listu, u ime dubokog izvinjenja zbog izgubljenog vremena na propalom događaju. Iz publike se čuo žamor. Neki su glasovi negodovali ali nekoliko ih je komplimentiralo sa odobravanjem, hvaleći avangardni pristup programskom sadržaju. Zahvalila sam se na pažnji i izgovorila odjavne pozdrave. Papirnate vrećice koje su sadržavale zbirku poezije lično sam uručila preostalim zvanicama i novinarima, dok su izlazili iz sale. Pogledala sam u telefon. Dvadesetsedam propuštenih poziva od Saskije i šesnaest od marketing direktore. Oduprijela sam se refleksu da uzvratim pozive. Javit ću im se ujutro, poslije sastanka u Mostaru.
Istu sam večer dobila e-mail od Erica. U subjectu je pisalo Hello stranger.
Listao sam stare poruke na messengeru i nisam te pronašao tamo. Nadam se da je Sarajevo i dalje predivno i da si ti dobro. Pročitao sam knjigu koju si mi poklonila za rođendan, hvala ti još jednom. Žao mi je što nisam uspio doći, ali možda je tako i bolje. Ipak osjećam se loše i nadam se da shvataš da nije bilo do mene. Nadam se da si dobro. Razumjet ću ako ne odgovoriš.
X
Eric
Selma Delić
