BOJE I ŽIVOTI
U sumrak smo po nebu prolili svoje postojanje.
Ti sa jedne strane.
Ja sa druge strane.
U sumrak sam zadnji put osjetila život.
Gledala sam kako boje iščezavaju iz mene i odlaze nebu.
Sad ne osjećam ništa osim purpurne boje.
AGONIJA
Sinoć sam sanjala tebe,
sa druge strane, iza ogledala
u crnom.
A ja sam progutala staklo i povraćala krv.
Nisi mogla da prođeš sa druge strane
ogledala
Da mi pomogneš, da me dotakneš.
Plakala si i dozivala me.
Šta misliš koliko mi je teško bilo probuditi se,
a znati da te više ne mogu dotaći
ni u ogledalu?
DAN I JEDNA VJEČNOST
Zemlju dotaknuh, u nutrinu prodrijeh,
da joj napokon kažem
Što bez krvi istrunuh,
što bez života umrijeh.
Što bez vode žeđ ugasih,
što bez zraka udahnuh.
Proći će još jedan dan i vječnost
kad se opet budem spuštala.
Već tada prestat ću biti sama
već tada bit će nas dvoje.
Vrijeme će stati između
dva dana i dvije vječnosti
Postojat će
dvije prošlosti i dvije sadašnjosti.
A između njih mi opet
Zajedno
Đavo i ja.
Nikolina Todorović
