Žena i dječak
Svako jutro mojom ulicom prolaze
Žena i dječak
On ima krive noge i hoda kao da pleše
Ona hoda pravilno, gleda u cestu
Pušta jezik da se vuče i skuplja
Neizgovorene riječi iza zastora
Koji se lagano miču
Uskovitlani mahanjem ruku njezinog
Posebnog sina.
On ima potrebu da gleda u nebo,
Pa lijevo i naglo opet desno,
Trči natraške jednako dobro kao i naprijed.
Stalno se smije
Kad padne ili se udari
Zbunjeno gleda ali ne plače
Mamu drži za ruku,
A kad su joj ruke zauzete
Drži se za njezinu kiklju.
Ocu je stalno crno pred očima
Udarila ga vijest o posebnom sinu
Nasred čela
I sada se najradije s njim igra skrivača
On žmiri i skriva se
A sin nema posebnu potrebu da ga pronađe.
Na ženinu adresu ponekad
Stiže tanka plava koverta
Karte koje je dobila za kino mijenja za
Predstavu šišmiša u predvečerje u svom
Malom dvorištu
Ona ima i rezervaciju u prvom redu
Za koncert božanske glazbe
Anđela s posebnim potrebama
Za vječnom srećom
Sad znam
Sad znam, sigurna sam
Bila sam more
Moje plave vene
Vuku iz mora
Plave oči
U krvi je ostala sol
U trbuhu fugu
U želucu ježinac
U rukama valovi
Miluju, grebu, ruše
Pješčane trepetljive kućice
Kidaju i čvornato vezivo
Već riješene
Matematičke formule
Sad znam,
Ubilo si me more
Dok sam vodila ljubav s tobom
Na površinu
Da poplavi svijet
Uopće nije bio spreman da je primi
Plave odbijenice
Prekrile su sva otvorena srca
Nije bio spreman da je primi
Onda
Nije spreman
Dandanas
Šiba izašla iz raja
Rasutu u pijesku
Kad vjetar promjeni smjer
Odnosi ravno u čelo
Gazde
Rotira svijet kolutanjem
Boli i
Riječi
Dovodi braću po krvi
Jeziku
Zemlji
Koju nisu rodili
Posvojenoj su dali svoje prezime
Šibi
Izašle iz raja
Naoštrili su dva kraja
I sad ju biju s oba
Da bi ubili Boga u njoj i
Uživali u raju
Njezinih prepona
Dragica Reinholz
