Zalupila je vratima, ali njezina je drama ostala visjeti u zraku. U zagušljivom zraku mojega podrumskog stančića u kojem više nije bilo mjesta za osjećaje. Oni koji su me preplavljivali iscurili su iz mene i stopili se s njezinim kaosom u gustu, crnu sjenu na zidu koja se zloslutno nadvijala nada mnom. Zatvorio sam oči. Osjetio sam kako me Luci liže po koljenima i nasmiješio se protiv svoje volje. Natjerao sam se da podignem teške kapke. Malo, slatko pseto gledalo me s izrazom beskrajne ljubavi kakvu nikad nisam osjetio od nje iako je i ona bila kuja. Ustao sam teških kostiju i dovukao dupe do kuhinjskog stola. Zurio sam u juhu iz vrećice koju sam krenuo jesti prije nego što je započela svađa. Njoj je bilo dosta moje letargije i neimaštine, a meni njezina otrova. Ja sam imao premalo, a ona previše. Podigao sam žlicu drhtavom rukom i zagrabio u zdjelu. No nisam se mogao natjerati da žlicu prinesem ustima. Kako dovršiti juhu koju sam počeo jesti dok je sve bilo u redu? Sad je to bila potpuno drukčija juha. Ako je naša veza gotova, zašto i juha nije isparila u zrak zajedno s njom? Izgubio sam žensku koju volim, ali ostala mi je jebena tekućina u zdjeli. Barem se ohladila, zajedno s mojom ljubavi. Znao sam da je ovoga puta zauvijek otišla. Mogao sam učiniti više, ali umorio sam se, izgorio od njene vatre. Bilo je to poput uspona na Mount Everest. Veličanstven i težak, uzbudljiv, ali ja sam se usput sledio i ostao bez noge. S batrljkom se više ne mogu penjati, planina ne podnosi slabe, pa me njezina lavina otkotrljala na samo dno. Pogledao sam u tužnu zdjelu, moju suputnicu u nevolji. Ni ona ni ja nismo znali što nam se sprema kad je draga počela s rafalom. Kako dovršiti juhu? Sve se činilo u redu kad sam je počeo jesti. Kako par kapi može promijeniti sudbinu… Sjena je rasla. Lampa je zatreperila. Otišla je i ostavila svoje demone kod mene. Možda bi mi to mogla biti izlika da se nađemo. Ja njoj vratim demone, a ona meni dostojanstvo. Luci je zalajao. Uzeo sam juhu sa stola i stavio je na pod da je on pojede. Pogledao je u zdjelu i zacvilio. Ni on nije htio jesti juhu tuge. Otišao sam do kredenca i uzeo tri tablete za spavanje. Markirat ću današnju stvarnost kad sam već pao ispit izdržljivosti. Ugasio sam sva svjetla, legao u krevet i pričekao da utješne tablete počnu djelovati. Prije nego što sam utonuo u san, vidio sam kako me Luci zabrinuto gleda.
Ne znam koliko sam vremena proveo u zemlji izgubljenih snova, ali u jednom sam se trenutku probudio. Osjetio sam kako mi Luci liže ruku i pomazio ga po dlaci. Očaj je jači od svih tableta za spavanje, pa sam ubrzo opet zaspao.
Svanulo je jutro, a ja sam primio komadićak svjetlosti kroz onaj jadni prozorčić uz strop. Protrljao sam oči i raširio usta u stravi. Luci je beživotno visio o cijevi, ispod njega je bila lokva krvi, a na zidu je velikim slovima psećom krvlju bilo napisano „ŠTO MISLIŠ ŠTO TE POLIZALO PO RUCI?“
Počeo sam padati unatrag, u nesvijest, ali nije me dočekao pod, već meko, hladno i ljepljivo krilo. Crna me ruka pogurnula naprijed, prema zdjeli juhe na podu. Uhvatila me za glavu i prinijela je zdjeli. Bacio sam se na juhu, lizao, srkao i ubrzo je dovršio. Onemoćao sam se oslonio na zid, a glomazna crna sjena obavila se oko mene. Stavila mi je ruke oko vrata i njezin mi je dah ušao u uho. Nikad više neću biti sam.
