1.
Slušaj kišu i prati
Kako veze svoje kapi
U kratkoročni vodeni džemper
Na tvome prozoru
Čaj sa cimetom koji nikada ne piješ
I bijela deka u koju se nikada ne pokrivaš
Govore ti da si kod kuće
Pusti prigušeni jugoslavenski rock
I neka iz tebe isparava južni vjetar
Koji se uvukao u tvoju kosu
Ovih dana
Zaljubi se u trenutak
Ali ne previše
Nikada previše
Još večeras spavaš kod kuće
Onda si poslje toga na drugom kraju
Ispod istog neba
Trpit ćeš udarce nešto toplijeg vjetra
Dok se s kolodvora vraćaš
Natrag u svoj stan
Sve ćeš jednom zapisati
A možda i nećeš
Možda ćeš zapamtiti sve
I zaboraviti jednom
Pa se nekad opet sjetiti
Jer sve uvijek ide u krug
I svaki kraj će se vratiti na početak
Skrati čekanja cigaretom
Koju nikada nećeš ispušiti do kraja
Jer s cigaretama čekanje prestaje
Što ti to govori?
Nemaš pojma.
Ušao si u autobus
I sada na tom prozoru gledaš kapi kiše
I razmišljaš koliko puta te vozi isti šofer u jednom danu
Dogodi li se to uopće?
Na semaforima ti uvijek u glavu sine isto pitanje
Zašto pješaci imaju trideset
A auta šezdeset sekundi?
Kako ćeš smiriti more?
I gdje u konačnici
Nakon posljednje stanice
Idu gradski busevi?
2.
Za dvadeset godina
Kada budemo pili jutarnju kavu
Na televizijskom programu
Vrtit će se glazbeni spotovi
Iz 2019. godine.
Rukama ćemo pokriti lice
Smijati se modnim kombinacijama
I video efektima
Koji će za to suvremenije doba
Biti sramotni
Naša djeca slušat će naše priče
I isto kao i mi sada
Poželjet će odrastati u starijem vremenu
Pijemo Franck tursku kavu
Koja je starija od svih nas zajedno
Neke stvari se neće promijeniti
Ne znam zašto nas vidim u Splitu za dvadeset godina
U nekom malom stanu dovoljnom za tročlanu obitelj
A stan je uvijek pun ljudi
I uvijek je pun smijeha
I prošlo je dvadeset godina otkad smo zadnji put vidjeli Rundeka
Ali i dalje slušamo “Stojim i gledam se kako postojim”
I dalje ne znamo onaj dio na španjolskom
I zauvijek će ostati smiješno
A taj smijeh našoj djeci ostavljamo u nasljedstvo
Da im nikada ne nedostaje.
I Split nam nikada neće postati malen, rutinski i dosadan
Zato što se uvijek imamo čemu čuditi
To je naš studentski grad
U koji smo došli slučajno
Bez ikakvih planova
I samo tako jednostavno i bez opterećenja
Počeli živjeti predivan život
Naš obiteljski pas imat će deset godina tada
Naša obitelj naši su prijatelji
Mi se nismo izgubili s godinama
Radimo od ponedjeljka do petka za pristojnu plaću
Vikendom idemo u Šibenik
Nikada nismo kupili auta
Rezerviramo karte za bus
I smijemo se šoferima
Mali kožni ruksak uvijek će biti dovoljan
Da u njega stavim sve što mi treba
I dvije ruke uvijek će biti dovoljne
Da s njima zagrlim sve ono što volim.
S godinama sve će se promijeniti
Ali ćemo znati da je sve s nama ostalo isto
I pit ćemo kavu u istom kafiću kao i prije dvadeset godina
Tada će se zvati drugačije
Ali mi ćemo koristiti stari naziv
Dok nam se djeca smiju
Misleći da smo samo grupa fosila
Nostalgična i povučena za starim vremenom.
I stare svirke pamtit ćemo do kraja života,
A Rundek i njegova crvenkasta gitara
Nikada neće ostariti.
3.
Na kažiprst lijeve ruke
Ti je spala jedna trepavica
Sada bi trebalo zaželjeti želju
A ti si baš mislio zapisati nešto
Lijevom rukom na papir
Trepavica je spala na praznu stranicu
Sada pišeš neprekidno
Svoje misli koje su dugo bile u glavi
Pa pročitaš taj neuredan rukopis
Zadovoljno kimneš glavom
Nekako si sretan i ne možeš se sjetiti želje
Zamahneš rukom i skloniš trepavicu sa stranice
Sada ni ona više nije prazna
A nisi ni ti
I nemaš nikakvih želja
Baš sve ti je tu.
4.
Nostalgično vuče ljetna vrućina
Prema mjesecu siječnju
Večeras ne mogu spavati
Zbog previsoke temperature u zraku
Pa razmišljam o hladnim siječanjskim jutrima.
Sjedila bih sada negdje na nekoj terasi kafića
Zamotana u šal i obučena u debeli kaput
U osam sati ujutro
Pila bih jutarnju kavu
Dok kroz veo hladnog zraka
Ne vidim ništa drugo
Osim kristalne nebeske vedrine
A uz toplu kavu
Dolazi tih razgovor
Tek probuđeni glas
I tvoj dječiji poluosmijeh.
