Petak u Mostaru. Inspiracija i ja pijemo kafu i pričamo o budućnosti. Ona vodi riječ, govori o nizu divnih zemalja nositeljica spiritualnih korijena. Upoznaje me sa kulturama i običajima, gradovima i ljudima, svojim riječima vodi me na putovanje kroz proteklo vrijeme i pojašnjava mi trenutno ostvarene prostore. Ona ih živi, mada ih nikada nije posjetila. Zvukovi su joj jasni, mirisi odišu njenim bilom a ukusi se gnijezde na vrh nepca. Govori mi o stotinama varijacija jela, slastica koje često svojatamo kao domaće. U zanosu kreće pripovijedati i raznolike priče o njima.
Priče poput one o trojici braće putnika koji se igrom slučaja, u potrazi za smirajem i životom koji sanjaše, zateknu u kasabi gdje stanovnici posvećeno i ponosnito prave najbolje baklave u svijetu. Neki tvrde da je to mjesto Gaziantep u Turskoj, drugi da je Yazd u Iranu. Neki isto tako tvrde da se to desilo ne tako davno te da poznaju trojicu braće, dok drugi opet okreću da je to stara sefardska priča koja je nadživjela stoljeća.
Bilo kako bilo, trojica braće u potrazi za srećom, dolaskom u kasabu na jednoj od ulica pronađu zlatnik. Nakon mnogo rasprava o tome kako trebaju potrošiti pronađeni novac, na kraju odluče kupiti komad sočne delicije na koju je cijelo mjesto mirisalo. Ipak, samom kupovinom braća zapadnu u novi problem. Kako sad časno i pošteno podijeliti baklavu.
Bližila se noć, stoga odluče da je najbolje da onaj koji bude imao najljepši san naredno jutro bude nagrađen cijelim komadom baklave. Tijekom noći, najstariji brat se probudio i osjećajući glad, odlučio je da samo blago zagrize baklavu. Ubrzo je mali griz postao ugriz i, začas, baklave više nije ni bilo. Kako je utolio svoju glad, vrati se na spavanje. Narednog jutra kad se sva trojica muškaraca probude, krenu prema obližnjoj kafani. Tamo će, kako su se složili, lokalni pripovijedač saslušati njihove snove te presuditi ko zaslužuje baklavu.
Pred meddahom, prvi krenu pripovijedati najmlađi brat. Kada je utonuo u san, kaže, prvo što ga je tamo dočekalo je čovjek u bijelom koji mu reče da je njegov vakat došao i da su spisi na kojima je do tada radio napokon gotovi, i da za njegovo ime znaju svi od velikog zida do beskrajnog mora. Sad, kada je stvar privedena kraju, napokon može uživati putujući, gledajući i otkrivajući čuda i dokaze veličanstvenog svijeta, te se on u snu otisnu na svoj put.
Čuvši ovu priču, srednji brat sav uzbuđen povika da je i on sam imao sličan san. U njegovom snu, dočekao ga je čovjek u sivom koji ga obradova viješću da mu se strpljenje i pažljiv i odgovoran odnos prema materijalnom napokon isplatio te da napokon ima dovoljno dobra da živi mirno, te putuje i uživa u veličanstvima svijeta, nakon čega se i on, poput mlađeg brata, u snu otisnu na svoj put.
Na to sve najstariji brat izjavi da njegov san ipak nije tako divan poput njihovih. Nit je slave stekao, nit materijalna dobra, a vala nije ni svijeta vidio. On kako je u san utonuo, pred njim se stvorio čovjek u crnom koji ga je obavijesito da su se njegova braća otisnula u otkrivanje svih lijepota svijeta i da Bog sami zna kad će se vratiti, pa je tako najbolje da se on probudi i pojede onu baklavu.
Dok Inspiracija nastavlja naglas sanjariti o kulturama i zemljama koje želi posjetit, ja se povremeno upletem u razgovor svojim iskustvima, idejama, planovima i željama, siguran da bismo tako mogli u nedogled, nas dvoje. A znam probudit će nas iz ovoga svega, prije ili kasnije, konobar što mu je kraj smjene, pa hoće da naplati.
Arman Fatić
Iz zbirke priča Meddah i fildžan, Književna zadruga, 2021.
