Za deset godina ćemo svi živjeti u mrtvom gradu
Dragi dnevniče
jutros je magla opet bila crna
Peć nije radila
Već je bila ugašena
kad me oko dva prenula nelagoda
Prugaste stopalice su se zalijepile o tabane
Jučer sam ih izribala u kadi
Kako si opet začepila odvod?
Previše trčim
Nisam otvarala prozore
Zadah disanja se iz spavaonice
proširio do ulaznih vrata
Ne očekujem goste
Kad joj se debljina popne na dva prsta
obrisat ću prašinu s lavaboa
Pretjerano umivanje sapunima
može samo oštetiti treći kapak
Ne očekujem biti gost
Skoro sam opet spremila
kuhalo za vodu u frižider
Vruću šalicu kave sam položila
u utisnuti trag na plastičnom stolnjak
Izobličeno lice ruže
nikada nije bilo lijepo
Konzum se rješavao starih zaliha
pa sam ga kupila na rasprodaji
Neću tako skoro očekivati goste
Zrak je ostao crn do kraja dana
Trebali smo imati šest sunčanih sati
Za večeru sam pojela žitne pahuljice
i obukla traperice za šutnju
Nije samo moja greška
što ovaj grad ne očekuje goste
Najbolja seoska gospodarstva vode udovice
U mojem dvorištu nema drugih ljudi
Muški koraci su obrasli žbunjem
Neravnomjerno sam ga posula po travi
da izraste sjemenje do ušiju
Žičana ograda umjesto dvoslojnog premaza
nosi zapetljana crijeva i kožu
Hrskava je pod zubima
Nema zabilježenog slučaja kanibala s karijesom
Koje bile bi riječi prošaptane uz čaj i kekse
progutala sam hlapljivo kroz nosnice
Prijepodnevni znoj na preponama znam zavoj prije
Utovljen dezodoransom i pljeskavicom za doručak
čim kotači dotaknu makadam
Brzo su slijetale i htjele gazdu imanja
Bogomoljka sam ga izjela u prvoj bračnoj noći
Čovjeka mogu samo razodjenuti
Prevencija protiv negativnih čuvstava
Bilo bi bolje da umrem
prije no što me pregazi napredak
Počeo mi je otkidati fine udove
Iz ramena krvarim po kauču
Izljev novog vremena
je prekrio menstrualnu fleku
od onda kada nije bilo
nikog drugog u prizemlju
Znam da ću vidjeti i treću preko ove
Tuđu
urešenu zavinutim natpisima
čiji intervju žele svake novine
Jednog dana kada umrem
pokušat ću napisati
dobru zbirku ustima
Razgovaramo predmetima jer se nikada nismo vidjeli
Kurirska služba nije dostavila paket
Zamotao si ga u list iz kockaste bilježnice
jagodicama zgužvan u gornjem lijevom kutu
Umočio si vršak jezika u tintu
ne pišeš
za olovke umire drveće
Na sjenici sam udubila mrežasto naličje japanki
Kamion bi trebao stići sa zapada
Mnogo toga pretpostavljam ogrnuta u flanel plahtu
Nisam znala da se pomaknuo sat
Propustila sam svitanje
kad se dostavljaju viškovni organi i ručne čestitke
Zašlo je još jedno Sunce
Silba Ljutak
Silba Ljutak rođena je 1999. godine u Zagrebu. Završila je opću gimnaziju u Srednjoj školi Zlatar. Trenutno živi u Zagrebu, studira Psihologiju na Fakultetu hrvatskih studija i radi kao freelance prevoditeljica za engleski jezik. Piše i objavljuje poeziju i prozu u tiskanim izdanjima te na online portalima. 2020. godine ulazi u širi izbor na natječajima „Sedmica i Kritična masa“ i „Na vrh jezika“.
