Pitam se kad ću ti pisati ako ne sad
O zaslugama neću
Neću jer ne mogu
Dokučiti
Jabuku i spoznati
Zašto sam ju skinula sa stabla
Zašto sam ti ju opet
Cijelu
sebe dala
da bih bila izgnana
s mjesta na koje tek trebam doći
Ubijate i vi civile svaki dan
i noćima
Ubijate ih očima
Hodajući pod ruku
sa svojim frustracijama
Uvijek je lakše u paru
Uvijek je u paru lakše
Očima upravljate, ne palcem
Ne palcem kojim odskrolate
– preko puta nedužan
prolaznik
Ne kažiprstom koji stisne okidač
– prekoputa neupoznat
prijatelj
Srednjim ruskim prstom koji upre dugme
Srednjim američkim prstom koji upre dugme
Ne njim, ne njim, ne njima, ne njima
Prsti su sluge očaja, ali samo sluge
Ne prstenjakom kojim samu vjernost varate
Ne malim prstom kojim lažno obećavate
Očima vi ubijate civile
Očima koja mjere i ne daju prave mjere
Za cijela srca isjeckana formama vaših
kratkovidnih
Uskih ubojitih svjetonazora
Sva prolivena krv je vaša
i moja i naša
Dokaz je to što kroz oči izlazi
Ta neman analitička
(i)racionalnog uma
Ta prodana duša okom raskrinkana
Gnjila srca gramzivog ljudskog roda
Ugrabite malo Vrline dok se nudi džaba
Ugrabite ju i za sisu i za dupe
Ponadajte se da je i ona samo vaša
pješčani sate moga djetinjstva
otpješači
stazama bespuća moje starosti
ti tečeš i šuškaš pa staneš
ja te preokrenem
prostor i vrijeme
samo su zvuk i protok
i čin promjene
iz rozog u prozirno
iz prozirnog u vrelo
promjene pričin
tok svjetla
