Sok od zove
Suze i šminka i
kraj ljeta pod jezikom.
Između dva napada panike
i hiljadu oblika jednog smisla,
zaboravila me je.
Od juče vjerujem da će jesen doći,
od juče se smijem i kad nije smiješno,
počeo sam polako da shvatam –
ona više nikad neće mirisati
na sok od zove.
Proći će vrijeme i to će prestati da bude važno.
Mreža za leptire
Sjećanja hvatam mrežom za leptire,
izmiču mi boje, mirisi i neki važni datumi.
Oblici pod rukama i tajne u grlu;
Da li su žene koje sam volio
mirisale na decembarska jutra?
Sjećam se cijele mladosti u jednom danu
i kad sam primijetio prvu boru.
Mrštio sam se nad stvarnošću,
smijao njenom porazu pod ljepotom.
Ne sjećam se od čega je nastala,
u mojoj mreži ostalo je još samo
par rastanaka,
jedan sunčan dan
i velike riječi, kao šuplje kamenje,
što odzvanjaju ehom njenog imena.
Kako sam te zaboravio
Godinama sam bez prestanka
ponavljao tvoje ime naglas,
kao djeca kad govore
bilo koju običnu riječ
desetinama puta
dok potpuno ne izgubi smisao.
Kada sam napokon zaboravio ko si,
sreli smo se slučajno
jednog kasnog proljeća,
i od tada sam prestao da govorim
Ksenija Vukčević
