Moja dječja osoba se rasplače na američke filmove, dok gledam scene gdje obitelji planiraju izlete terencima i govore si lijepe stvari, da smrt nije sve i katarzično se grle u kadru. Ne plačem zbog drugih likova već zbog sebe.
U kolijevci renesanse
tamo gdje se nekad rađao goli čovjek
i oslobađao od klerikalne stege
Oslobađam se i ja želje
i prihvatam te
kao Neptun svoje more
da ploviš mi po žilama
Godine mudrosti
Zidne crtice mog rasta puzale su ka prekidaču za svetlo,
kada sam nevoljno postala najmlađa boginja mudrosti.
Ad libitum
naklonost vetra te noći
disonira šuštanje somota
na njihovim butinama
sirijski taksista ne zna
priču o ruži iz Damaska
Sledeća