Stvarnost je ljepljiva
Koliko god se ja nastojim oduprijeti, pronaći način da se
od nje odvojim, pronaći savršeno otapalo
kad bi moj BIJES bio životinja ili biljka, bio bi sav od zuba koji škljocaju. bio bi sav od očnjaka i glasao bi se isključivo režanjem. BIJES bi tinjao u duplji stabla, režao bi sasvim tiho i činilo bi se da je to samo mudra sova čije oči svjetlucaju u tami. ali kad bi planuo, BIJES bi spalio i stablo i duplju i ne bi se više imao kamo skloniti nego bi razdirao svojim očnjacima sve oko sebe, režao bi toliko glasno da bi ljudi pomislili da je potres, tutnjalo bi od njegova režanja i ljudi bi bježali, a od topota njihovih nogu zemlja bi napukla i nastali bi ponori u koji bismo svi popadali, skupa s mojim bijesom. na kraju bi BIJES razderao i samog sebe i svoje očnjake i osuo se u sjemenke čili papričice
Praznine
Okreneš se, tek na tren, ali praznine su brže. Vrijeme je uvijek brzo prolazilo, samo ti to nisi primjećivala. Ili si se pravila da ne primjećuješ. Onda je bilo teško popuniti sve te praznine. Na ekranu. U sjećanju. Kao na filmu, vrtiš pred očima digitalni sat, stranice kalendara, pokušavaš se sjetiti kada se dogodilo ovo ili ono. Nema šanse.
Voda
Zvonilo je. Za domaću zadaću iz marksizma razmisliti o tome zašto je Tales rekao da je sve voda. Ne treba ništa pisati, samo razmisliti, o tome ćemo razgovarati na sljedećem satu. Jer Marksa ne bi bilo bez Talesa, govori profesor, mlad i lijep, stići ćemo sve do kraja godine. Mali odmor, taman za cigaretu. Učionica nam je najbliža terasi, tamo smijemo pušiti.