Odlomak iz djela u nastanku
Snop svjetlosti padao je na polovicu kreveta koji je zauzimalo njezino tijelo. Odlijepio sam kapke, trepnuo nekoliko puta i ugledao sam lice, sasvim kvalitetno lice. Ispod očiju rasplitala se paučina sitnih bora, bora od smijeha, i tek nekoliko, još sitnijih, od godina. Ljudski godovi.
Upitaj prašinu
Kao da je bilo prije sedam života
kada je svijet odlučio da nas obrazuje
Na krilima humanitarne pomoći
i nevladinih organizacija
učili su nas da rukama stvaramo
Pravili smo vijke i figurice od drveta –
neophodne elemente misteriozne mašinerije
koja pokreće novi svjetski poredak
Jasno se sjećam djevojke
s kojom sam se viđao tih dana
Bila je iz Hamburga i zvala se Elisa
Previše je brinula dok sam tražio posao
Budile su me njene usne filmske dive
Proganjale su me njene lude oči
Svjetlost i toplota ulaze kroz prozor
i sjećanja ove pjesme rasprsnuta odlaze
na zrncima prašine iz sobe
Sva sam ti ljubavna,
Mirišem na ruzmarin,
Pun mesec i tajne.
Treći put kava
Ptice u tvojoj kosi grade dom
Šumski jelen pije sinoćnje suze
Iz tvojih malih ruku
Dahom griješ zečeve
Koje je netko jučer ostavio pred tvojom kućom
Pada mrak
Osmijeh ti postaje nezgrapan
Još se učiš smijati
Pada mrak
Liježeš u mokru travu
Životinje se povlače u šumu
Sami ste
Ti i nešto nalik Radosti nasuprot tebe
Poznati ste stranci
Koji jedno drugom mahnu
Pa kažu:
“Opet ti! Treći put kava!”
A kava uvijek ostane na špaheru
Nepopijena
Ja i Gorući grm
Oprostite što mi baš noćas nekako ne ide s pjesmom
Ko moj je izgubljeni i ismijani pokojni ujak
Ova noć
Kako je magična
Moćna
I kako s lakoćom vara
Tri sata i dvadeset četiri minute
Suteren bolnice
Mastodont
Huk