Ja i Gorući grm
Oprostite što mi baš noćas nekako ne ide s pjesmom
Ko moj je izgubljeni i ismijani pokojni ujak
Ova noć
Kako je magična
Moćna
I kako s lakoćom vara
Tri sata i dvadeset četiri minute
Suteren bolnice
Mastodont
Huk
***
Oprostite što mi baš noćas nekako ne ide s pjesmom
Ko moj je izgubljeni i ismijani pokojni ujak
Glomazni su sustavi
Cijevi
Zrak
Voda
Moja soba
Bijeli zid
Oči su moje za noćas izgledale nespokojne spavače
***
Oprostite što mi baš noćas nekako ne ide s pjesmom
Ko moj je izgubljeni i ismijani pokojni ujak
Piljiim nepomično u modrocrnoj stolici
Pokraj mikroskopa
Sivog i crnog
Stol boje pijeska
Zid bijeli
Svijetlo zeleno
Na papiru sa strane stoji N/P
Poštovani
Biti će referirani
Ti
Ti
I
Ti
Zahvaljujemo na suradnji
Lijep pozdrav
***
Oprostite što mi baš noćas nekako ne ide s pjesmom
Ko moj je izgubljeni i ismijani pokojni ujak
Eto
A ja bih se oprao
Pod toplim tušem
Ali kako
Baš sad
Kad je ovo sve jedna velika urota
Pripremljena za vanjski svijet koji se stalno mimoilazi
Bez riječi
Bez znaka
***
Oprostite što mi baš noćas nekako ne ide s pjesmom
Ko moj je izgubljeni i ismijani pokojni ujak
Za takav svijet
I vrijeme koje je varka
Zalijepio bih se za strop
Ko opsjednut zloduhom
Čekajući na svog egzorcista
I promatrao sa njega svoju blagovaonu u roditeljskom domu
Nadoknađujući iz tog rakursa nikad mi do tada viđeno
Produžujući se žurno propuštenostima iz vlastita života
Pa tko će ga znati
Ako egzorcist zaboravi doći na poziv mojih zabrinutih dragih
Možda si produžim život
Svejedno
Bio rogat
Bio zelen
Bio crn
Ja
I
Gorući grm
Apsolut
Skriven sam u voltu
Nema straha od ove kiše
Obrušila se silovito
A ja trebam samo preći još jednu ulicu
Do sigurnosti svoga doma
***
Je li ovo ta moja najdublja želja
Da stane ova snažna kiša
Sad i ovdje
Je li to imalo blizu te najdublje spoznaje
Moje
Jel to ta potpuna sloboda
Jel to ono da istina oslobađa
Kaže se tako
Kažu
Kažemo
***
I što sad
Kad te od kraja vrhunaravne istine počne prožimati strah
Kao od beskonačnog
Jer strukturnofunkcijski mozak je za živuću spoznaju beskonačnosti ograničen
Sav taj divni korteks
Svi girusi i sulkusi
I subkortikalne strukture
Sa međusobnim dosluhom
Ta genijalna tvorevina
Bože dragi
***
Što sad sa tom spoznajom
Kao slobodom koja me plaši
Jer što s njom dalje
Što kad prestane padati ovaj strašni pljusak
A ja moram preći još samo jednu ulicu
***
Mogu se od te unutarnje slobode uzrujan raspametiti
I takav kognitivno disfunkcionalan nestati u bespućima neke nove zbilje
Ili naglo izgubiti svijest
Kao bijeg od straha
Ili biti oboren od infarkta miokarda
Moždanog inzulta
Masivne plućne embolije
***
Da nije ove kiše možda bi u najdubljim dubinama našao neku drugu želju
Pa onda bi time i ta potpuna mi nutarnja sloboda bila drugačija
Ili je to bilo koja najdublja spoznaja mojih želja
I time tako zastrašujuća
***
Pitam se nekad u vezi s tim
Postoji li neki zid ili što već je
Između tih najdubljih dosega mojih želja
I koje su to moje želje
***
Pa kad je zastrašujuća
Možda bi bilo bolje da nije ni počela ova kiša
Ali koja bi onda ta moja sloboda bila
Neka druga
Apsolutno apsolutna
***
I ne zamjerite mi vi vješti znalci
Ovako meni nevještom u razmatranju onkrajnjeg
Pravog i krivog
Opet bi me zebnja stisla
Ko malo ptiče
Ma vrapca kojeg više nije za čuti
Ova golema kiša
Da ja apsolutno stvaran i nisam
Baš taj za kojeg držim da jesam
U toj mojoj apsolutnoj stvarnosti
Pa koji god ja bio
Samo da jesam
***
Molim zato
Pomozite dragi ljudi
Znani mi
I
Neznani
Bar dok mi dođe Isus blagi
Prijatelj mi moj
I šapne da sam takav
I drugi nikako nikakav
Ja
I sebstvo
Moje
Čisto moje
Darko Alfirević
Jazz basist, pisac i pjesnik, rođen u Splitu 1964. godine.
Objavljene zbirke pjesama:
Snovi o zrcalu i kišobranima (nakladnik: Ogranak Matice hrvatske u Splitu, 2024.;
Satovi na južini – Poezija i fotografija (nakladnici: Redak i Ogranak Matice hrvatske u Splitu, 2025.;
