Đavolja čast
Sudbonosni pristanak
odjeknuo je posteljom.
Prolivena krv djevice
zapečatila je đavolji cilj.
Pod bijelim prekrivačem
sad svoje rogove krije.
Gorak li je okus svete vode,
a najslađi đavolji osmijeh.
U nepovrat život
Bacam svoj
I
Ćuteći krijem
Uplakano lice.
Smrtni odjekuje
Eho.
Željela je pjesmu
Pitala me
o kome je ova pjesma.
Rekoh joj
o mojoj bivšoj dragoj.
Nije to pjesma ljubavi,
žudnje i strasti
već slutnje i straha.
Pitala me
kada ću napisati pjesmu o njoj.
Rekoh joj
o tebi ću napisati knjigu.
Ali onda kad suze
dotaknu papir
kad ruka zadrhti
vino i krv postanu jedno,
a ti i ja
nešto sasvim drugo-
nepoznato.
Zorana Prnjić rođena je 2004. godine u Doboju. Učenica je III razreda Gimnazije u Modriči. Član je Književnog kluba “Mladost” i francuske izdavačke kuće Slavitude. Osvojila je prvo mjesto na Dječijem haiku konkursu “Čuperak 2020”, u kategoriji srednjoškolaca. Njena poezija objavljena je u raznim časopisima i na književnim portalima.
