Đavolja čast
Sudbonosni pristanak
odjeknuo je posteljom.
Prolivena krv djevice
zapečatila je đavolji cilj.
Pod bijelim prekrivačem
sad svoje rogove krije.
Gorak li je okus svete vode,
a najslađi đavolji osmijeh.
U gluvo doba podmukle septembarske noći, pod blijedim izvorom svjetlosti sa neba, hodala je tiho. Odveć poznatom šumskom stazom, uz vjernog prijatelja, koračala je sve dublje u tamu. Isprepletane grane poslužiše kao instument gospodinu vjetru. Uz tihu noćnu muziku, ona je tragala.