Mogućnost vjetra
kreće se vodoravno
isprva neprimjetno
kroz tiramole
veš s lijeva veš s desna
fiju traži
u mene se kratko nastanjuje
struji kao nemir
fiju fiju šešir
dvaput zakovitla
baci na tla nosi
vičem brzo, drž’te ga
fiju moja cvjetna haljina
pod naletima drhte latice
petlja duge vlasi kose
ostavlja na meni otisak
dalje ismijava niz ulice
neku drugu
mirjana rimjana marinaj
zavlači se u grmlje skrivene kutke
podiže papiriće vrećice
fijuuuuuuuuuuu ljuće
hop balon naprijed nazad
skače neko dijete uzalud
već je gore visoko sa pticama
na migracijskim putanjama
utiskuje se u sjećanje iskoristivosti
ptice ga prenose na potomke
fiju raznosi glasove cvjetnog praha
utječe na raspored pojavljivanja
provlači između dasaka
u nečije sate prazne kao nedjelja
kroz kamin zviždi
prozorima vratima šarkama
hu hu napreduje dalje kroz procjepe
nastanjuje slobodne predjele
širi se izbjegava hvatače
na more baca čvorove
pljus udara u brodove
neka žena na jedrenjaku zapliće
neveru u valove
huka dolazi sve glasnije
pokazuje silinu ali se ne ljuti
glasno recitira brojalicu
bura burin jugo lebić
levant maestro oštro pulenat
tramontana tromba zmorac
tko se nije skrio
magarac je bio
pogledom ga tražim
sve stoji sluša
on se još malo šepuri
pravi važan
tu je kući
u modrom se stišava
ne razmeće reducira
u sebe zatvara
u mene zameće
poput sjemena
nježno koegzistira
spreman se pritajiti
do sljedeće mogućnosti
Kolovoz
podešeni na frekvenciju cvrčanja
ležimo na trbuhu zemlje ti i ja
razmičemo dvanaest pari rebara
istiskujemo tijela turista
u slast ranih smokava
sunce visoko
golica nam stopala
bura na nas polaže obloge
majčinu dušicu smilje
sitne klobuke gospinih trava
čigre nad kamenjarom nose vodu
kaplje im iz kljunova
u ljetne oči
četiri tamne kupine
zrak s kraja kolovoza
dok mjesec brazda more
hrapavi ga kao voda tvoje prste
bježimo unutra
ventrikuli pozdravljaju
i ja kažem dobro došli kući
i ti povjerljivo zatvaraš oči
dok se ispod šipraga
na nas
polako vali rujan
Mesarica
nježna starija gospođa
oštrim nožem
graciozno usitnjava
meso za gulaš
ja ga doma tupim
samo mrcvarim
kažem joj
ne jedem ga zbog životinja
ali pripremam za moje
malo se postidim
kaže ona pazim s kim radim
kako brinu o životinjama
male lokalne farme
slobodna paša
važno mi je što ljudi jedu
ali bitne su mi i životinje
stvari nisu crno-bijele
krišom obriše suzu rukavom
svoje besprijekorne uniforme
nedostaje joj muž
nekad je on tu radio
prije se jelo manje mesa
sve a ne samo probrani komadi
zbog gladi ne iz obijesti
kažem dobro je da niste gledali delicatessen
ne znam zašto to kažem
možda iz puke zbunjenosti
konverzacija predugo traje
mesarica pruža
već spreman paketić
starici iza mene
ne treba platiti ništa ne dolazi u obzir
nakon toga
srećem je kud god krenem
pred poštom
nekog propušta ispred sebe
jučer u trgovini
danas u parku
skuplja papiriće sa poda
s unukom radi vjenčiće od cvijeća
kaže mi ta vaša kosa
podsjećate me na more
imali smo prikolicu na kamenjaku
sad idem sama na sindikalno ljetovanje
uvijek sam mislila da ću živjeti na obali
mala kuća vrt mačka
vjetar sije lavandu
neću zauvijek raditi
mesnicu će preuzeti mladi
čim nauče predanost
i kako čistih ruku
zatvoriti krug života
Snježana Vračar Mihelač, rođena je i odrastala u Puli. Piše poeziju i kratku prozu, objavljivala je u brojnim regionalnim časopisima, portalima, zinovima i zbornicima. Tekstovi su joj prevođeni na slovenski i makedonski jezik. Živi u Ljubljani.
