Prestati jesti
Ili početi novi krug prejedanja
Ispuniti prazninu bilo čime
Ništavilo ništavilom
Ili šleperom slada
Umjesto uskraćene slatkoće
Zapravo je isto
Znaš, više nisi lijepa
I dobro je što nisi
Ljepotu si ionako preplatila
Kao onomad kad si sebi poklonila
Jedan auto, a banci
U kamatama drugi
Samo se ne ponizuj
Ne zovi, ne piši
Ostani dostojanstvena
Ono mjesto gdje ste se prvi put sreli
Razgazi šećući s drugima
Svu odjeću koju nije ponio
Ne prinosi nipošto k licu
U crnoj je vreći pokopaj pred Caritasom
A onaj parfem
Što ti je poklonio za Valentinovo
Ne bacaj
Bit će izvrstan osvježivač cipela
Tako si sretna, ponovi u sebi
Uzmi još jednu napolitanku
Razlog za brigu sam se uklonio
Predaj ga počinku u morskoj travi
Prikladno je
Uvijek je tako volio more
Zamisli da su mu kosu prisvojile girice
I dok je miluju perajama
Tebe svrbe prsti
Sve dok ne ugledaš da mu se na jeziku
Pod zauvijek otvorenom čeljusti
Ugnijezdila rakovica
Koja je baš kao i ti zavoljela njegove usne
Onda se preneš
Ponekad će doduše isplivati iz mrtvih
Malo je nezgodno
Ali što kad još uvijek imate
Zajedničke prijatelje
I nekom ludom slučajnošću
Imena će vam se naći jedno uz drugo
Dok oboje lajkate
Njihove izlete, rođendane, zaruke
Bit će ti kao da ti je sjena prešla preko groba
Ali pribrat ćeš se u sekundi
Posegnuti za cigaretom
Otpustiti ga, još jednom, s blagoslovom
Nek čitav ode u dim
Žrtve paljenice
Aleksandra Filipović rođena je 1977. u Rijeci gdje je završila studij anglistike i kroatistike. Nastavnica je i prevoditeljica, instruktorica joge i slikarica-hobistica. Autorica je romana prvijenca Rizik od proljetnog mraza (2020.) i entuzijastična, kasno sazrijevajuća sorta izletnice u svijet poezije. Prvi stihovi objavljeni su joj na portalima za književnost i kulturu Strane i Astronaut.ba, art.blogu Čovjek-časopis te u časopisu Kvaka.
