S OVE STRANE SNA
Pamtim galop aparata
Dah himalajske penjačice, moj
Prste promatrača dok razmiču omaglicu
Od neonsko bijelih titraja
Sudar kože s mokrom plahtom
Kaskadu glasova, nadglasanu
Nadmoćnu njisku
Duboke oči neznanke i trenutak prepoznavanja
Ugriz igle i ribarskog konca
A onda ležerno, kradom
U krilo ispušten komadić papira
Tako bezazleno presavijen:
Obostrano bez rezultata
Ponovno se javiti za tri tjedna
Mora da je netko zatro
Sve zvukove
Poništio
Sve boje
Survao svijet
Tu neopreznu snježnu kuglu
S vrha litice
Jer ništa nije spašeno
U bezdanu mog zabezeknutog uma
Praznom od misli
Od riječi
Od svega
BOGOSLUŽJE
Nemarni tabani što kroče putem do hrama
Još uvijek znaju stazu
Zaraslu, ali upamćenu
Toliko puta pregaženu
Ovdje sada zjapi razvalina
Pusta kao dužnikovo dvorište
Prazna poput očiju beskućnice
Središnji oltar, urušen
Pokrajnje lađe preuzete džunglom
I sve je, samo ne radost
Srdačno dočekati ogrubjele ruke
Na svom rijetkom hodočašću
K mjestu bivšeg bogoslužja
Kamo ponekad još zađu
Tek sjene zaboravljenih božanstava
Ali svećenica je priprosta žena
Puštam te unutra
I kada je sve
Što prinosiš oltaru
Lopata, kramp ili sjekira
Puštam te
Premda znam
Da na umu nemaš molitvu
UPUTSTVO ZA UPOTREBU
Jednom kad me ne bude
Ne ponavljaj s drugom stare greške
Zakrpaj rupe
U vlastitim potplatima
Ne prodaj jeftino posljednje bifteke
Nešto sačuvaj i za svoju trpezu
Ne ostavljaj vrijedne strojeve na kiši i snijegu
Naulji ih ponekad
Nadolij vode, promijeni remen
Sjeti se da čak ni tvoja
Personalizirana anti-stres loptica
Ne može opstati
Bez njege
Aleksandra Filipović
Aleksandra Filipović rođena je 1977. u Rijeci gdje je završila studij anglistike i kroatistike. Nastavnica je i prevoditeljica, instruktorica joge i slikarica-hobistica. Autorica je romana prvijenca Rizik od proljetnog mraza (2020.) i entuzijastična, kasno sazrijevajuća sorta izletnice u svijet poezije, čiji su prvi stihovi objavljeni na Portalu za književnost i kulturu Strane.
