vidovnjakinja na birou
i na spoju i na razgovoru za posao
sjedam na jednako neudobnu stolicu
prolazimo točke mog životopisa
ono što mladiće privlači
poslodavce odbija
VSS
nagle promjene toponima
nesklonost monotoniji
putovanja u opasne tropske krajeve
osvježavanje linkedin profila
zavedi/te me
zaposli/te me
nerotkinja sam
volim ispijati kavu
znam sve tračeve o slavnima
snalazim se na ekselici kao vidra u rijeci
i vjeruj/te mi
znam što se uistinu dogodilo
4. srpnja 2055. godine
tvoja kćerka
poslije nevremena dolaze šljokice,
cheeseburger u krevetu,
strije na bedrima
– zrela sam koliko i nešpola u jesen –
inače nikome ne otvaram vrata,
ali javljam se na nepoznate brojeve
s nadom da netko zbilja želi čuti
moj pospani glas
kako ocjenjuje položaj potrošača.
poslije nevremena ipak moram
konačno otvoriti vrata,
odložiti glasnice ispod otirača.
kao puž golać,
neprestano tražeći bolju garsonjeru,
poslati sms majci
„stigla sam“
praznog želuca, pretrpanog kofera,
ja,
zauvijek tvoja kćerka, nikada nečija žena,
zrela kao nešpola u jesen.
jesam poput drugih djevojaka
oversized jeans jakna
dijeljenje lokacije prijateljici
ključevi između prstiju
nakon osvrtanja oko sebe
selfie ispred zgrade
stiglasamstiglasamstiglasam
ulazim u stan
dva okretaja ključem
nemožešminišta
stavljam prozor na kip
nemožešminišta
živim na trećem katu
nemožešminišta
ja sam dobro
nemožešminišta
ako si iole normalan
ne-možeš-mi-ništa
u snovima mi i dalje šalješ poruke
iako sam te posvuda blokirala
ali ja sam dobro
samo ne izlazim baš noću
obrisala sam sve dejting aplikacije
do 2 ujutro gledam netflix
moji prijatelji i dalje misle
da ću se vratiti na tinder
kao i svaki put
da ću se vratiti sebi
kao i svaki put
poslati im stotinu
stiglasam
došlasamsebi
