Praznina
Kada ste posljednji put osjetili prazninu
Kakvog je okusa bila?
Jeste li je ikada nabadali viljuškom po tanjiru?
Praznom tanjiru.
Ili je jeli prstima, je li vas davila?
Ili vam želudac punila svojom dubinom
Ili vas je praznila i ostavljala gladne?
Bez isprike sa krivnjom, kada ste posljednji put osjećali potrebu da zaplačete?
Pa ste shvatili da nema suza, ne dolaze ni otkuda
Osjetili ste potrebu vrisnuti, ali nema ni daška zraka, ni zvuka
Nema ni riječi.
Samo tupa, neobjašnjiva praznina i još teža zaglušujuća težina.
Zapis o ljubavi
Tražiš ponos u ljubavi?
Nećeš ga naći. Ljubav je poput dvoje zatvorenih vrata.
Kada jedno želi nešto reći drugi ushitreno prođe kroz svoja vrata
A kada drugi nešto želi reći kod prvog su vrata već zaključana.
I tako u krug, dok se život kruni.
Može li ljubav biti borba? Izgleda da može, svi se mi borimo
sami sa sobom u ljubavi. U gužvi sam, ali kao da nisam tamo.
Ljubav je jezik koji se uči čitav život, milost pogleda, radost u kojoj ljudi žive.
Knjiga koju autor čita, pjesma koja svira i olovka kojom pisac piše.
A koliko je čovjek težak?
Kako se namještaju te vage? Život, uspomene, sjećanja, godine……
Kao da sa vremenom postajemo sve teži, duša nam je teža.
rebra su nam slomljena, dok nas ljubav poput osušene mreže
zamotava kao kap vode na dlanu. I tako nas liječi.
Stranac
Rob sam na tvome licu što peče.
Davnina u osmjehu što polako prolazi.
U vječnim noćima moja sjena nestaje, polako se gubi u zapisanoj noći.
Vraćam se samoći i knjigama
ljudska srca su poput bunara
nikad ne znaš šta je na dnu
sve što možes učiniti je zamišljati po onome što ispliva na površinu svako malo
Oluja u meni je utihnula
dolazim praznih ruku i željom da razgradim zidove
Kad su ljudi prestali oblačiti kostim djeteta?
Emana Tabaković
