Nakon
i kad padne noć opet neki vrt
tvoja glava je bundeva sa dva plava pramena
grickamo njeno seme, radujemo se haludžama
sa vrha palme bacila si mi konopac
uz koji se penjem dok ga ne uvijem oko vrata
postoje ukusi i mirisi za koje nisam znao
biljke i ptice
hrast lužnjak i zelena žuna
svaki put kad tražiš da te češkam
na tvojim leđima bih izmislio novo pismo
i na svakom od njih prvo napisao
pored tebe, naučio sam voleti
Glitter boy
smrzavam se na tvojim butinama
dok praviš trenje rukama da me ugreješ
tvoje ruke sadrže linije meseca
naša lica umazana od šljokica
autobus za verudelu ide sporo
imamo ambicije ali ne znamo
šta ćemo sa njima
tvoje ruke preko zvezda
makao
šibuja
izmerim prostor oko sebe
definišem granice
ljubomoran jer stalno jedeš sir i masline
ljut sam na kamenje koje ti grebe bedra
bio bih tvoj frizer
hranio bih tvoju mačku
nosio te na leđima kada izvrneš nogu
zaglavljen sam u jutrima
u kojima se nasukani na obalu
znamo kao što talasi znaju galebove stijene
dok sunce probija oblake
samo da nam se osmehne
Mostar
treba život seći kao kriške lubenice
posrkati sve sokove, ispljunuti košpice
raširiti noge da neretva proteče
palcem milovati obrve male sirene
treba milovati sve gradove
provlačiti prste kroz kosu zemljopisu
zaorati tvoje bele butine
biti meko inje na repu zelene trave
treba ašovima potkopati mržnju kao sneg
a najviše treba otploviti
u hadžajlića ulicu
i naći braću
koju nikada nisi imao
Bojan Todorović