Šlageri u šokeru sa senfom
nekad negde zubar buraz
žabar u Zagrebu što radi
k'o kuvar u kuhinji za prep
i njegovog ujaka
divljač u škrinji
iz domaćeg izlova
iz domaćeg krivolova
i vrući uštipci i kajmak
i grmi s nebesa
zagalami Ilija pa ljuljne
golem pljusak ljetnji
pljusak na ljiljane
i stari kontakti
kao voće i povrće
u hladnjači dok sazrijeva
do Pešte i više do Stokholma
banane mandarine
ćevapi u lepinji
‘čvarci za uz viski’
i knedle u prezli
knedle sa šljivama
knedle za poneti i u Šibenik
Poreč Portorož i Kaštele
u Sućuraj na Hvar
(No, kaj!?)
a što bi si to sada ht'eli
više Muza sjedinjenih
možda staru peglicu
i muževne brke
iz nečije priče
izlokana cesta
i metković po suncu
a svi na ručku bez obzira
je li ili nije rat
i baš nikog nigdje
u debeloj delti
osim tko je sličan nama
junak bajke i vremena tat
Sve prednosti katastrofe
uloga
ludog naučnika
u nekom siti bilderu
nije se svidjela ni aleksi
ni meni uopšte nismo
skontali političku prednost
namjernog izazivanja katastrofe
u blokovima grada među soliterima
u kojima žive hiljade nasmješenih
zdravih ljudi zimzelenih jabuka
a ako gradonačelnika metropole
doktor zlikovac nagovori grad
pomaže donacijama i egzekutivnom
odlukom da ih samopogodi
neka elementarna nepogoda
kiša preciznog kosmičkog šljunka
nasumična naselja da spali skoro do temelja
zbog čega preostali procenti populacije
pocrvene od jeda i narastu im zubi
srećom tu je višak grada da u kasu uplati
zelene i bilo koje penjaze jer nije ni bilo
njima nego je u drugom susjedstvu prosto
čovjeku da lakne jer je u prilici da
pripomogne ne brini sve ide kroz urede
za zajedničke rabote rijetke rude i sprovode
od izričite važnosti za homogenost zajednice
kad napokon grad sve obnovi preko ulice
i struju i vodu i puteve kanalizaciju i smetlje
oni opet pozimzelene jer narod ko narod pa prate
esemesove odobravanja i lajkove i pregršte
grudnjaka podrške u upravne kancelarije
tad doktor ponovo zove – uvijek su tu
gradske zalihe a on ima za sve već
spremne nove nacrte za planove ideje
kako da umnoži sve resurse i ubere za vlast
poklone i plodove i nagrade kojekakve potrebne
da nastaviš jeftino da igraš bez dodatnih troškova
unutar same igrice
(uporno odsustvo zvuka
preša teške tišine
grobljanski muk
u vakat sieste
utvare lebde fasadama
željne sunca svoga
jer se nisu nasitile
prelijeću sjene
šapuću o ljubavi
što je mogla biti
a nije bilo ništa
jer nije bilo kad)
Venislav Džidić
