NEGDJE Negdje prema sjeveru, 25.11.2015.
Šume su u novembru beskonačno kristalne
Tanuhne hipostilne dvorane
U kojima lebdi susnježica
Ispresjecana srebrnom paučinom dalekovoda
Umočenih u vlažnu prhkost humusa
Bunilo prozora čija svjetla proždiru mrak oko ceste
Stupovi stratusa umorili su se
Grozdovi kapljica ne daju im spavati
Lupkaju o pahuljaste linoleume oblaka
Ulični sat posvadio se s vremenom
Koje je iscurilo kroz kotačiće mehanizma
I brojčanik se zaledio na dva i petnaest
Šume su u novembru beskonačno kristalne
I Ivica i Marica sasvim sigurno neće naći
Put do kuće od kolača
Voda će isklokotati tišinu ptica
Koje su već davno trebale otići
A autobus u koji sam se učahurio
Bruji kao ogromno sušilo za kosu
Sporije od ptica, brže od lišća
Koje je zaboravilo otpasti na vrijeme
I sada u izbjegličkoj koloni