Pripreme tijela
Ujutro nam kažu da se postrojimo i čekamo.
Red da nam spoje sonde na trbuhe nestrpljiva je stonoga
u krvotoku bolničkog odjela
Osluškujemo.
Mozgovi selica kalibriraju kompase.
Ciklona upisuje uranjeni ožujak u siječanjsku kičmu.
Ptičji motori proljeća pod prozorom
glasniji su od sitnih srca.
Kako živjeti unutar rode i pritom joj ne slomiti magnetsku intuiciju?
Tijelo razgrađuje zimu površno pa ugrušci zaostanu.
Mozak će zbog južine opustiti koru i večeras ću sanjati
da doručkujemo nas dvoje, troje, četvero.
Djeca kao na reklamnim prospektima dodaju
osmijeh pomnožen pekmezom.
Osluškujemo.
Svijet bubri u zglobovima.
Neljubaznim medicinskim sestrama
karcinomi drijemaju pod jezikom.
U sterilnim hodnicima
monitori aparata i igle infuzije
nose najglasnije korake,
uvijek parne kao razmnožavanje.
Dok prohodavaju
naša povremena tijela,
učini nam se
kožom tapkaju
božja kopita.
![](http://astronaut.ba/wp-content/uploads/2019/04/1.jpg)
Jednadžba s dvije nepoznanice
Verar Rubin rimuje
brzine galaktičke rotacije
s dobrim odgojem djece
Ekvivalentno je:
Pjesnikinja ima dojku koja šapuće
rasprsnut ću se.
Kad otvara usta iz trbuha joj nijemo
izlazi stado ljubičastih riječi,
tablete za nesanicu.
![](http://astronaut.ba/wp-content/uploads/2019/04/2.jpg)
Lovostaj
Nakon stodvadeset stepenica
Noge su odjednom klimava ležišta i
štucanje odzvanja zdjelicom
kao da je pupak pojeo hipocentar
U stanu ispod susjed je mjesecima
držao njihovu poplavu
Skupljao kapi u lavore
po svim sobama
Tko zna kad je zapravo puknula
cijev u kupaonici iznad
Ovaj tjedan bušit će zidove
Tražiti pukotinu
Temperature su ispod nule
U njoj smrznut strah
da mlijeko neće poteći
Takvi dani kad se ljudi ljušte uz pistacije
Na blagajnama šutke upadaju
u četvrtine kruha
I nema se kome priznati
Jaki mraz
prekrio je jutros
mrtve košute
Iako je lovostaj
Monika Herceg