Lutanja
Slušajući priču
O kemijskim spojevima
Tjelesnim reakcijama
I anatomiji
Izgledala sam pasivno.
Pitala sam se
Postoji li neki
Vitalni organ
Koji bi razgradio
Misli
Uspomene
Traume?
Jednim treptajem
Vratila sam se natrag
Ali to pitanje i dalje stoji.
Kako ću maknuti
Barem jednu desetinu
Svojih misli?
Samo da ih odložim
Pa da opet
Nakon dugo vremena
Čujem barem
Sitnu jeku
Glasa razuma
U svojoj glavi.
Posvećeno uspomenama
Žao mi je svih onih misli
Koje nisam na vrijeme zapisala
Svih onih trenutaka
Koje nisam na vrijeme proživjela
Pa ih se povremeno sjetim
I živim u labirintu misli
Onda kada bi kroz dane
Trebala koračati ozbiljno
Više volim sanjati budna
Jer mudro biram misli
I nisam u strahu
Od paralize sna
Ostaju tako slike
Zabilježene u kori mozga
I znam da neće ostariti
I požutjeti
Jer samo ja to vidim
I samo ja to čuvam
Pod ključem
Koji je dobro skriven
Ispod otirača mojih sjećanja.
Skupljanje dojmova
Sedamnaesti je dan po redu
Bura prodire kroz kosti
U crno-bijelom sam kaputu
Ne zato što moram biti
Nego zato što želim.
Mršave su mi ruke
I koščate
I crvene od vjetra.
Uporno mašem s njima
I objašnjavam ti
Kako zaista mogu čuti
Tvoj šapat
Čak i onda
Kada su mi prepreke
Orkestri
Uragani
Ili možda
Nuklearne katastrofe.
Iva Zadro
